1. Leđna peraja: Primarni način kretanja morskih konjica je korištenje njihove leđne peraje. Ova peraja, smještena na vrhu njihova tijela, vrlo je fleksibilna i može se brzo kretati. Vibriranjem leđne peraje morski se konjici mogu tjerati naprijed ili natrag u vodi.
2. Persalne peraje: Morski konjici također imaju dvije male prsne peraje smještene iza glave. Ove peraje prvenstveno pomažu u upravljanju i manevriranju, a ne u pogonu. Pomažu morskom konjiću u promjeni smjera, održavanju ravnoteže i stabilizaciji njegovih pokreta.
3. Oblik tijela i kamuflaža: Morski konjici imaju jedinstveni oblik tijela koji im omogućuje izvrsnu kamuflažu i sposobnost manevriranja. Njihovo izduženo tijelo i hvatajući repovi omogućuju im da se uhvate za morske alge, koralje ili druge podvodne strukture, učvršćujući se na mjestu. Ovaj stacionarni položaj pomaže im da izbjegnu predatore i uhvate svoj plijen u zasjedi.
4. Kazanje i klizanje: Uz korištenje peraja, morski konjici također koriste tehniku koja se zove "zaprezanje" za kretanje. Koriste svoj hvatajući rep kako bi se usidrili za objekte poput morske trave ili koralja i "zapeli" se naprijed, povlačeći svoje tijelo bliže točki sidrišta. Ova metoda im omogućuje relativno brzo kretanje na kratkim udaljenostima.
5. Ograničeno plivanje: Morski konjici nisu poznati po svojim impresivnim plivačkim sposobnostima. Posjeduju plivaći mjehur koji im pomaže u održavanju plutanja i kontroliranju položaja u vodi. Međutim, oni se prvenstveno oslanjaju na svoju leđnu peraju i spajanje kako bi se učinkovito kretali.
Zbog svojih ograničenih sposobnosti plivanja, morski konjici nisu putnici na velike udaljenosti ili brzi grabežljivci. Umjesto toga, oni obično žive u određenim područjima oceana i koriste svoje specijalizirane strategije kretanja za učinkovito snalaženje u svom okolišu.