U slatkovodnim okruženjima riba ima niži osmotski tlak u usporedbi s vodom. To znači da imaju tendenciju da gube vodu u okoliš, što se zamjenjuje aktivno apsorbirajućim ionima i pitkom vodom. Slatkovodne ribe prilagođene su za regulaciju svoje unutarnje razine soli na ovaj način.
Kad se stavi u slanu vodu, okoliš ima mnogo veću koncentraciju soli u odnosu na tijelo ribe. To stvara osmotski gradijent gdje se voda kreće iz tijela ribe u slaniju vodu. Kao rezultat toga, riba gubi osnovnu vodu i elektrolite, što dovodi do dehidracije i potencijalno kobnih posljedica.
Nadalje, visoka koncentracija soli u slanoj vodi također utječe na stanične funkcije ribe. Enzimi i proteini unutar tijela ribe mogu se poremetiti, što dovodi do oštećenja organa i neispravnosti. Uz to, slana voda sadrži različite ione u usporedbi sa slatkom vodom, što može ometati sposobnost ribe da održava ionsku ravnotežu i regulira druge fiziološke procese.
Ukratko, stavljanje slatkovodne ribe u akvarij slane vode podliježe ribi na jak osmotski stres, dehidraciju i poremećaj staničnih funkcija. Ova kombinacija može brzo dovesti do smrti ribe, što je opasno uvesti slatkovodne ribe u akvarijeve slane vode.