Prema Knjizi Otkrivenja (20. poglavlje), sva ljudska bića koja se ne nalaze u Knjizi života bit će izvedena pred Boga na sud. Knjiga života predstavlja popis onih kojima su grijesi oprošteni vjerom u Isusa Krista. Onima čija imena nisu u Knjizi života bit će suđeno na temelju njihovih djela, djela i riječi tijekom njihova života.
Mjerilo za prosuđivanje je Božji zakon, kako je otkriven u Bibliji, koji obuhvaća sva moralna načela i zapovijedi. Biblija kaže da su svi ljudi zaostali u skladu s Božjim savršenim mjerilom i stoga im je potrebno spasenje i oproštenje kroz Isusa Krista.
Što se tiče kršćana, važno je razumjeti da se spasenje u kršćanstvu ne temelji na našim djelima ili postignućima, već isključivo na milosti i milosrđu Božjem kroz vjeru u Isusa Krista. Međutim, kršćani su još uvijek odgovorni za svoje izbore i postupke te su pozvani živjeti životom poslušnosti i pravednosti.
Dok su kršćani spašeni od vječne osude kroz vjeru u Krista, oni će se i dalje suočiti s vrstom osude ili procjene pred Bogom koja se naziva Kristovim suđenjem, a koja se razlikuje od suda Velikog bijelog prijestolja. Ova se procjena usredotočuje na procjenu života vjernika i njihovog upravljanja Božjim resursima i darovima.
Ukratko, Sud Velikog bijelog prijestolja prikazan je u Otkrivenju kao sud prema djelima za one čija se imena ne nalaze u Knjizi života. Ova presuda služi kao podsjetnik da su sva ljudska bića odgovorna za svoja djela i izbore i da će se na kraju suočiti s Božjom procjenom i pravdom.