1. Živa u okolišu :Živa ulazi u okoliš iz prirodnih izvora, poput vulkanske aktivnosti i erozije stijena, kao i iz ljudskih aktivnosti poput industrijskih emisija i izgaranja ugljena.
2. Živa u vodi :Živa se može taložiti u vodena tijela taloženjem u atmosferi, otjecanjem iz onečišćenog tla i industrijskim ispuštanjem. Postoji u različitim kemijskim oblicima, uključujući elementarnu živu, anorganske soli žive i organske spojeve žive kao što je metil živa.
3. Unos fitoplanktona i algi :Fitoplankton i alge apsorbiraju i akumuliraju živu iz vode. Kao primarni proizvođači, oni čine bazu vodenog prehrambenog lanca.
4. Potrošnja zooplanktona :Zooplankton se hrani fitoplanktonom i algama, koncentrirajući živu prisutnu u svom plijenu.
5. Konzumacija male ribe :Male ribe konzumiraju zooplankton i akumuliraju više razine žive.
6. Velika konzumacija ribe :Veće ribe, poput tune, sabljarke i morskog psa, love manje ribe i akumuliraju još više razine žive.
7. Biomagnifikacija :Kako se živa kreće uzbrdo u hranidbenom lancu, njezina se koncentracija povećava na svakoj trofičkoj razini. To je zato što predatori konzumiraju i zadržavaju živu prisutnu u svom plijenu.
8. Dug životni vijek i sporo izlučivanje :Neke vrste riba, poput tune i morskog psa, imaju relativno dug životni vijek i spor metabolizam, što omogućuje dulje razdoblje nakupljanja žive i smanjenu stopu izlučivanja.
9. Ljudska potrošnja :Kada ljudi konzumiraju ribu koja sadrži akumuliranu živu, ona ulazi u ljudsko tijelo. Živa može imati negativne učinke na živčani sustav, bubrege, jetru i fetus u razvoju.
Stoga se živa može koncentrirati i povećati dok se kreće kroz prehrambeni lanac, što rezultira višim razinama žive u određenim vrstama riba i potencijalnim zdravstvenim rizicima za ljude koji ih redovito konzumiraju.