1. Supercooling: Neke vrste riba proizvode posebne proteine zvane antifriz proteini koji sprječavaju smrzavanje njihove tjelesne tekućine, omogućujući im da prežive u temperaturama sub-nula.
2. Smanjena brzina metabolizma: Riba može ući u stanje mirovanja ili brumacije tijekom zime, gdje se njihova metabolička brzina značajno usporava. To čuva energiju i smanjuje potrebu za hranom u hladnim uvjetima.
3. Traženje dublje vode: Ribe se mogu migrirati na dublja područja jezera gdje je temperatura vode relativno stabilna i ostaje iznad smrzavanja.
4. Pronalaženje utočišta: Riba može potražiti utočište pod ledenim policama, u potopljenoj vegetaciji ili u blizini izvora tople vode poput opruga ili priljeva kako bi se izbjegla ekstremna hladnoća.
5. Apsorpcija kisika: Neke ribe imaju adaptacije koje im omogućuju izdvajanje kisika iz ograničenih količina otopljenih u vodi pod ledenim poklopcem.
6. Anaerobni metabolizam: U slučajevima ekstremnog hladnog i ograničenog kisika, neke vrste riba mogu se prebaciti na anaerobni metabolizam, stvarajući energiju bez potrebe za kisikom.
7. Skladište hranjivih sastojaka: Ribe mogu izgraditi rezerve masti tijekom toplijih mjeseci kako bi se održale tijekom zimskog razdoblja kada je hrana oskudna.
8. Migracija: Određene vrste riba, poput lososa, tijekom zime mogu migrirati na različita vodena tijela kako bi pronašle odgovarajuće uvjete za opstanak.
Važno je napomenuti da nisu sve vrste riba prilagođene za preživljavanje u smrznutim jezerima, a neke mogu propasti tijekom oštrih zima. Oni koji imaju ove prilagodbe bolje su opremljeni da izdrže izazove hladnog okruženja i prežive dok se ne vrati toplije vrijeme.