Pacifički losos
* Chinook losos (oncorhynchus tshawytscha): Tipično se mrijest u dobi od 4 do 6 godina, ali neki se mogu roditi već 3 godine ili već 8 godina.
* chum losos (oncorhynchus keta): Tipično se mrijest u dobi od 4 ili 5 godina, ali neki se mogu roditi već 3 godine ili već 6 godina.
* Coho losos (oncorhynchus kisutch): Tipično se mrijest u dobi od 3 ili 4 godine, ali neki se mogu roditi već 2 godine ili već 5 godina.
* ružičasti losos (oncorhynchus Gorbuscha): Tipično se mrijest u dobi od dvije godine, ali neki se mogu mrijesti već u 1 godini ili već 3 godine.
* sockeye losos (oncorhynchus nerka): Tipično se mrijest u dobi od 4 ili 5 godina, ali neki se mogu roditi već 3 godine ili već 6 godina.
Atlantski losos
* Atlantski losos (salmo salar): Tipično se mrijest u dobi od 4 ili 5 godina, ali neki se mogu mrijesti već 2 godine ili već 8 godina.
Čimbenici koji utječu na dobi kod zrelosti
Na dob u kojoj se na mrijest lososa utječu brojni čimbenici, uključujući:
* Genetika: Neke populacije lososa imaju genetsku predispoziciju za mrijest u određenoj dobi.
* Okoliš: Okolišni uvjeti, poput temperature vode, dostupnosti hrane i konkurencije, također mogu utjecati na dob u kojoj losos mrijest. Na primjer, losos koji živi u toplijoj vodi obično sazrijeva u mlađoj dobi od lososa koji žive u hladnijoj vodi.
* Gustoća naseljenosti: U nekim slučajevima gustoća naseljenosti također može utjecati na dob u kojoj se mrijest lososa. Na primjer, ako postoji puno konkurencije za hranu, losos može sazrijevati u mlađoj dobi kako bi povećao svoje šanse za preživljavanje.
Zašto losos umire nakon mrijesta?
Pacifički losos umire nakon mrijesta, jer njihova tijela prolaze niz fizioloških promjena zbog kojih ne mogu preživjeti. Te promjene uključuju:
* Smanjena imunološka funkcija: Imunološki sustav lososa postaje potisnut nakon mrijesta, čineći ih osjetljivijim na bolest.
* Povećani troškovi energije: Spajanje je vrlo energetski intenzivan, a tijela lososa nisu u stanju povratiti energiju koju izgube.
* Prehrambeno iscrpljivanje: Losos prestaje jesti nakon što se počnu mrijesti, a njihova tijela počinju razgraditi vlastita tkiva za energiju. To može dovesti do pothranjenosti i zatajenja organa.
Kombinacija ovih čimbenika na kraju dovodi do smrti pacifičkog lososa.