Slatkovodne ribe:
- Slatkovodne ribe žive u hipotoničnom okruženju, gdje je koncentracija otopljenih čestica (uglavnom soli) u okolnoj vodi niža u usporedbi s koncentracijom čestica unutar njihovih tjelesnih tekućina.
- Kako bi spriječile ulazak vode u njihova tijela kroz osmozu, slatkovodne ribe su razvile nekoliko prilagodbi:
- Posjeduju relativno nepropusnu kožu i specijalizirane strukture zvane kloridne stanice u svojim škrgama koje aktivno prenose soli iz vode u njihov krvotok, održavajući višu unutarnju koncentraciju soli.
- Njihovi bubrezi igraju vitalnu ulogu u regulaciji ravnoteže vode i iona selektivnom reapsorpcijom vode i izlučivanjem viška soli.
- Imaju smanjenu proizvodnju urina u usporedbi s morskom ribom radi štednje vode.
Morska riba:
- Morske ribe žive u hipertoničnom okruženju, što znači da je koncentracija otopljenih čestica u morskoj vodi viša nego u njihovim tjelesnim tekućinama.
- Kako bi spriječile gubitak vode osmozom, morske ribe imaju različite prilagodbe:
- Piju velike količine morske vode i iz nje aktivno upijaju potrebne soli preko specijaliziranih stanica u škrgama i crijevima.
- Njihovi su bubrezi modificirani da izlučuju višak soli i koncentriraju urin kako bi sačuvali vodu.
- Njihova koža je manje propusna za vodu u odnosu na slatkovodne ribe.
Ukratko, slatkovodne ribe moraju aktivno sprječavati ulazak vode u svoje tijelo, dok morske ribe moraju čuvati vodu i aktivno apsorbirati soli iz okolne morske vode kako bi održale ravnotežu vode i pravilne fiziološke funkcije.