Ključne karakteristike mezolitičkog doba:
Lovci-sakupljači: Ljudi su se u eri mezolitika prvenstveno oslanjali na lov i sakupljanje za preživljavanje. Nastavili su loviti divlje životinje kao što su jeleni, zečevi i ribe, ali su također počeli iskorištavati nove izvore hrane, uključujući morske resurse i biljnu hranu.
Tehnološki napredak: U mezolitskom dobu došlo je do značajnog tehnološkog napretka, uključujući razvoj mikrolita — malih kamenih alata koji su se mogli pričvrstiti na drvene ili koštane ručke za izradu kompozitnih alata. Ti su alati omogućili veću preciznost i učinkovitost u lovu, ribolovu i drugim aktivnostima.
Umjetnost i kultura: Umjetnost mezolitika sastojala se od raznih oblika izražavanja, uključujući umjetnost na stijenama, pećinske slike i skulpture. Ta su umjetnička djela često prikazivala scene lova, životinje i ljudske figure. Oni pružaju dragocjene uvide u kulturna i duhovna vjerovanja tog vremena.
Obrasci naselja: Tijekom mezolitika, ljudi su počeli formirati trajnija naselja na povoljnim lokacijama, kao što su riječne doline i obalna područja. Ta su naselja obično bila mala, s pojedincima koji su živjeli u kolibama ili špiljama.
Prijelaz na poljoprivredu: Pred kraj mezolitika dolazi do postupnog prijelaza na poljoprivredu. Ljudi su počeli uzgajati biljke i pripitomljavati životinje, što je naposljetku dovelo do razvoja naseljenih poljoprivrednih zajednica i neolitskog doba.
Geografska varijacija: Mezolitik se odvijao različito u različitim dijelovima svijeta zbog regionalnih ekoloških uvjeta i kulturnih čimbenika. Neka su područja ušla u neolitsko doba ranije od drugih, dok su neka područja zadržala mezolitski stil života dulje vrijeme.
Mezolitik predstavlja ključno prijelazno razdoblje u ljudskoj povijesti, premošćujući jaz između pretežno lovačkih i sakupljačkih društava iz paleolitika i poljoprivrednih zajednica iz neolitika. Utro je put za pojavu složenijih društvenih struktura i kulturnog razvoja koji će oblikovati budući tijek ljudske civilizacije.