1. Tanki zidovi:
- Alveole imaju izrazito tanke stijenke sastavljene od jednog sloja epitelnih stanica.
- Kapilare također imaju tanke stijenke koje se sastoje od jednog sloja endotelnih stanica.
2. Velika površina:
- Alveole su brojne, sićušne i vrećicaste strukture koje osiguravaju ogromnu površinu za izmjenu plinova.
- Raširena mreža kapilara okružuje alveole, dodatno povećavajući površinu za učinkovitu difuziju plinova.
3. Kratka udaljenost difuzije:
- Blizina alveola i kapilara smanjuje difuzijsku udaljenost između zraka u alveolama i krvi u kapilarama.
- Ova kratka udaljenost difuzije omogućuje brzo kretanje kisika iz alveola u krv i ugljičnog dioksida iz krvi u alveole.
4. Gradijent parcijalnog tlaka:
- Koncentracija kisika veća je u alveolama u odnosu na kapilare.
- Koncentracija ugljičnog dioksida veća je u kapilarama nego u alveolama.
- Ovaj gradijent parcijalnog tlaka tjera kisik iz alveola u krv i ugljični dioksid iz krvi u alveole.
5. Protok krvi i ventilacija:
- Protok krvi u kapilarama je kontinuiran i reguliran tako da odgovara brzini ventilacije (disanja).
- Sinkronizacija između protoka krvi i ventilacije osigurava da zrak bogat kisikom dospije u kapilare u isto vrijeme kad i krv osiromašena kisikom, čime se povećava učinkovitost izmjene plinova.
6. Hemoglobin u crvenim krvnim stanicama:
- Crvena krvna zrnca sadrže hemoglobin, protein koji se veže na molekule kisika i prenosi ih cijelim tijelom.
- Prisutnost hemoglobina u krvi dodatno pojačava učinkovitost unosa kisika i oslobađanja ugljičnog dioksida.
Sve u svemu, strukturne značajke alveola i kapilara, kao što su njihove tanke stijenke, velika površina, kratka difuzijska udaljenost i učinkovit protok krvi, zajedno stvaraju optimalno okruženje za izmjenu plinova. To omogućuje učinkovito primanje kisika iz udahnutog zraka i oslobađanje ugljičnog dioksida iz krvotoka, podupirući stanično disanje i održavajući homeostazu u tijelu.