Nelumbo nucifera, poznatija kao sveti lotos, indijski lotos ili jednostavno lotos, poznata je vodena biljka fascinantnih cvjetova. Lotosi su porijeklom iz močvara, jezera i rijeka koje sporo teku. Njihova prirodna rasprostranjenost obuhvaća tropska i suptropska područja Azije i Australije, s značajnim pojavama u Indiji, Kini, Japanu i dijelovima jugoistočne Azije.
Preferirana staništa lotosa uključuju:
1. Plitke vode: Lotosi uspijevaju u plitkim, slatkovodnim sredinama gdje se dubina vode kreće od 1 do 4 stope (0,3 do 1,2 metra). Obično se nalaze u močvarama, barama, jezerima i drugim stajaćim ili sporo tekućim vodenim tijelima.
2. Muljevite podloge: Korijenje lotosa dobro je prilagođeno muljevitim podlogama koje se obično nalaze u njihovim prirodnim staništima. Muljevita tla pružaju potporu korijenju biljke i omogućuju učinkovitu apsorpciju hranjivih tvari.
3. Topla klima: Lotosi cvjetaju u toplim klimatskim uvjetima, s optimalnim rastom u područjima gdje se temperatura kreće od 68°F do 95°F (20°C do 35°C).
4. Puna sunčeva svjetlost: Lotosi preferiraju punu sunčevu svjetlost kako bi osigurali pravilnu fotosintezu i ukupni rast. Za razvoj im je potrebno najmanje 6-8 sati izravne sunčeve svjetlosti dnevno.
5. Zaštita od valova i struja: Lotosi su najprikladniji za mirne i zaštićene vode. Staništa s pretjeranim djelovanjem valova ili jakim strujama mogu oštetiti lišće i cvijeće biljke.
6. Neutralna ili blago alkalna voda: Lotosi preferiraju neutralnu ili blago alkalnu vodu s pH rasponom od 6,5 do 7,5. Ekstremni kiseli ili alkalni uvjeti mogu spriječiti rast i cvjetanje biljke.
7. Voda bogata nutrijentima: Iako su tolerantni na uvjete s malo hranjivih tvari, lotosi uspijevaju u vodenim tijelima s umjerenim količinama hranjivih tvari, poput dušika i fosfora.
Osim ovih prirodnih staništa, lotosi su se također prilagodili uzgoju u umjetnim vodenim vrtovima i ukrasnim jezercima. Uz odgovarajuću njegu i održavanje, mogu se uspješno uzgajati u različitim okruženjima izvan njihovih izvornih raspona.