Evo zašto:
* Nema središnje baze podataka: Ne postoji centralizirana organizacija koja prati sve manate u zarobljeništvu na globalnoj razini.
* Različiti propisi: Propisi i zahtjevi za izvještavanje o zarobljenim životinjama značajno se razlikuju između zemalja, pa čak i pojedinih institucija.
* privatno vlasništvo: Neki manate mogu biti u privatnom vlasništvu, što otežava praćenje njihovih brojeva.
Međutim, možemo reći da je broj manate u zatočeništvu relativno mali u usporedbi s divljom populacijom. Većina manata živi u svojim prirodnim staništima.
Ako vas zanimaju određene institucije koje mogu držati manate, možete pokušati kontaktirati:
* akvariji i zoološki vrtovi: Mnogi akvariji i zoološki vrtovi drže manate za istraživanje, očuvanje ili javno obrazovanje.
* Centri za rehabilitaciju divljih životinja: Ovi se objekti često brinu za ozlijeđene ili siročadi dok ih ne mogu vratiti u divljinu.
Imajte na umu da je ključno podržati etičku i odgovornu skrb o životinjama u zatočeništvu.