Evo nekih specifičnih zvukova koje ste možda čuli u viktorijanskom Londonu:
* Zvuk prometa koji vuku konji. London je u viktorijansko doba bio grad konja. Procjenjuje se da je 1865. u Londonu bilo oko 300 000 konja, a korišteni su za sve, od prijevoza do vuče teškog tereta. Topot konjskih kopita po kamenim ulicama bio je jedan od najčešćih zvukova u gradu.
* Zvuk uličnih prodavača. Ulični prodavači bili su uobičajena pojava u viktorijanskom Londonu. Prodavali su sve, od hrane i pića do odjeće i kućnih potrepština. Ulični prodavači često bi glasno dozivali svoju robu, pokušavajući privući kupce.
* Zvuk siromaha. Viktorijanski London bio je grad ekstremnog siromaštva. Procjenjuje se da je 1865. u Londonu u siromaštvu živjelo milijun ljudi. Siromašni su često živjeli u sirotinjskim četvrtima i često su bili prisiljeni prositi ili krasti kako bi preživjeli. Zvuk siromaha koji moli ili vapi za pomoć bio je uobičajen zvuk u gradu.
* Zvuk dima od ugljena. Ugljen je bio osnovno gorivo korišteno u viktorijanskom Londonu. Dim od ugljena bio je glavni izvor onečišćenja zraka i bio je odgovoran za zloglasne gradske magle od "juhe od graška". Miris dima od ugljena bio je jedan od najčešćih mirisa u gradu.
* Zvuk gnoja. Konji su bili primarni način prijevoza u viktorijanskom Londonu i proizvodili su mnogo gnojiva. Miris gnoja bio je jedan od najčešćih mirisa u gradu.
* Zvuk ribljih tržnica. Riblje tržnice bile su uobičajena pojava u viktorijanskom Londonu. Riba je bila popularna hrana i često se prodavala svježa s tržnice. Miris ribarnica bio je jedan od najčešćih mirisa u gradu.
Viktorijanski London bio je grad mnogo zvukova. Bio je to grad buke i kaosa, ali i grad energije i vitalnosti.