Evo zašto je izreka postala uobičajena:
* Ljepilo je bio značajan proizvod: U one dane ljepilo konja bilo je dragocjena roba koja se koristi u raznim industrijama poput izrade namještaja, vezanja knjiga i izgradnje.
* Konji su bili vrijedna imovina: Ljudi su puno uložili u konje, a gubitak jednog mogao bi biti financijski i emocionalno teško.
* eufemizam za tešku istinu: Reći da je konj "poslan u tvornicu ljepila" bio je način da se omekša udarac njegove smrti. Bilo je manje oštro nego reći "Konj je zaklao" ili "Konj je umro".
Međutim, praksa korištenja konjičkih kože za ljepilo značajno se smanjila:
* Sintetički ljepilo: Moderna proizvodnja ljepila uvelike se oslanja na sintetičke materijale, što ljepilo konjskehide čini manje bitnim.
* Zabrinutosti o dobrobiti životinja: Praksa upotrebe kože životinja za ljepilo također je pod nadzorom zbog etičke zabrinutosti za dobrobit životinja.
Danas se fraza "poslana u tvornicu ljepila" uglavnom koristi šaljivo ili ironično, jer je rijetko stvarna sudbina starih ili ozlijeđenih konja. Mnoge organizacije i pojedinci pružaju spašavanje i utočište za konje koji više nisu u mogućnosti raditi.