Zašto konji mogu probaviti svoje grubo?

Konji su u stanju učinkovito probaviti grube zbog kombinacije faktora:

1. Specijalizirani probavni sustav:

* Dugi probavni trakt: Konji imaju dugački, složen probavni trakt, s velikim cekumom i debelom crijevom. To omogućava opsežnu fermentaciju grubog broja od strane mikrobnih populacija.

* Fermenters Hindgut: Za razliku od preživača (krave, ovce, koze), konji su fermentori stražnjih guzica. To znači da se većina njihove probave događa u cekumu i debelom crijevu, a ne u želucu.

* Specijalizirani enzimi: Konji proizvode određene enzime u slici i tankom crijevu koji razgrađuju neke ugljikohidrate i proteine.

2. Mikrobna simbioza:

* Složena mikrobna populacija: Cecum i debelo crijeva konja su dom raznolike populacije bakterija, gljivica i protozoa. Ovi mikrobi igraju ključnu ulogu u razbijanju složenih biljnih staničnih stijenki (celuloza, hemiceluloza) na upotrebljive hranjive tvari za konja.

* fermentacija: Mikrobi u fermentiranim fermentirama, oslobađajući isparljive masne kiseline (VFA) kao glavni izvor energije za konja.

3. Prilagodljivost:

* Učinkovita upotreba grubog broja: Konji su se evoluirali kako bi učinkovito izdvojili hranjive tvari iz grubara, koji su im primarni izvor hrane u prirodi.

* Stalna ispaša: Konji su graze i provode značajan dio svog dana konzumirajući grubo. Ovaj kontinuirani unos omogućava stalnu opskrbu grubom probavnom sustavu.

4. Ograničenja:

* Ograničeni kapacitet želuca: Konji imaju relativno mali želudac u usporedbi s preživačima, što ograničava njihovu sposobnost probave velikih količina zrna odjednom.

* Osjetljivost na preopterećenje zrna: Hranjenje previše zrna može poremetiti mikrobnu ravnotežu u stražnjoj strani i dovesti do zdravstvenih problema.

Ukratko:

Konji su evoluirali specijalizirani probavni sustav s dugim, složenim stražnjim i simbiotskim odnosom s korisnim mikrobima. To im omogućuje da se učinkovito razgrađuju i probavljaju grubo, vadeći esencijalne hranjive tvari za njihov opstanak. Međutim, oni imaju ograničenja u želučanom kapacitetu i zahtijevaju pažljivo upravljanje kako bi se izbjegli probavni problemi.