* PRZEWALSKI konj: Ovaj divlji konj, pronađen u središnjoj Aziji, smatra se posljednjom doista divljim konjskim vrstama. Genetski se razlikuju od pripitomljenih konja i nisu ih uzgajali s njima, što ih čini fascinantnom studijom. Iako nisu "pasmina" u tradicionalnom smislu, oni nude pogled u prošlost.
* Akhal-teke: Ova pasmina, podrijetlom iz Turkmenistana, poznata je po drevnoj lozi i jedinstvenom, metalnom kaputu. Smatra se da su selektivno uzgajali stoljećima, a neki dokazi sugeriraju njihovo postojanje iz davnih vremena.
* Arapska: Ova pasmina, s Arapskog poluotoka, još je jedan kandidat za to što je jedan od najstarijih. Njegova je povijest duboko isprepletena nomadskim kulturama, a njegov utjecaj na moderne pasmine konja je neosporan.
Važno je napomenuti da:
* Vremenska crta pripitomljavanja: Iako se određene pasmine smatraju drevnim, raspravlja se o točnom vremenskom okviru pripitomljavanja konja. Neki dokazi sugeriraju da je pripitomljavanje započelo već 5500. godine prije Krista, ali drugi ukazuju na kasnije datume.
* Genetsko miješanje: Tijekom tisućljeća razne pasmine su međusobno djelovale i prekrižile, što otežava praćenje loze s potpunom sigurnošću.
Stoga, iako se Akhal-Teke i Arabiji često navode kao kandidati za "najstariju" pasminu, pravi odgovor je vjerojatno složeniji i nijansiran.