Lamarckovo objašnjenje (nasljedstvo stečenih karakteristika):
* Borba žirafe: Žirafe su, prema Lamarcku, neprestano ispružile vratove kako bi dostigli više lišće. Ovaj napor, tijekom generacija, uzrokovao je da im se vrate produže.
* Mehanizam: Lamarck je vjerovao da organizmi mogu steći osobine tijekom svog života i proslijediti ih na potomstvo. Rastezanje vrata žirafe bila bi prilagodba "upotrebe-it-ili-lose-it", s kontinuiranim rasteznim jačanjem i izduživanjem vrata.
* Dokaz: Lamarck je možda ukazao na primjere rasta mišića od vježbanja ili kovači snažnih ruku kao dokaza o stečenim osobinama koje se prenose.
Darwinovo objašnjenje (prirodni izbor):
* Varijacija duljine vrata: Darwin bi tvrdio da žirafe prirodno pokazuju varijacije u duljini vrata. Neke su žirafe, slučajno, rođene s nešto dužim vratovima od drugih.
* Advantage o preživljavanju: Žirafe s dužim vratovima mogle bi dostići veće lišće, omogućujući im pristup obilnijem i stabilnijem izvoru hrane. To bi im dalo prednost preživljavanja, omogućavajući im da duže žive i da se uspješnije reproduciraju.
* Nasljeđivanje: Potomstvo žirafa s dugim vratima naslijedilo bi te dulje vratove, dajući im istu prednost. Tijekom mnogih generacija, učestalost dužih vrata povećala bi se unutar populacije žirafe, jer bi oni s kraćim vratovima manje vjerojatno da će preživjeti i reproducirati.
Ključne razlike:
* Mehanizam promjene: Lamarckova teorija oslanja se na pojedinačni napor i izravno prenošenje stečenih osobina, dok Darwinov naglašava prirodnu varijaciju i odabir povoljnih osobina.
* Uloga okoliša: Lamarck smatra okoliš kao izravan utjecaj na karakteristike organizma, dok Darwin okoliš vidi kao selektivan pritisak, favorizirajući neke varijacije nad drugima.
* Naglasak na genetici: Darwinova teorija više je usklađena s modernim razumijevanjem nasljeđivanja, jer se usredotočuje na ulogu gena u prolazu osobina od jedne generacije u drugu.
Rasprava:
Rasprava između Lamarcka i Darwina bila bi fascinantna. Lamarck bi mogao tvrditi da su Giraffes aktivno odlučile produžiti vratove, pokazujući svoju "volju" da se prilagode. Darwin bi se suprotstavio objašnjavajući da je prirodni odabir pasivan proces, vođen okolinom i urođenom varijabilnošću unutar stanovništva.
U konačnici, Darwinova teorija prirodne selekcije je ona koja je danas prihvatila znanstvena zajednica. Međutim, Lamarckovi su doprinosi bili važni u poticanju rasprave o mehanizmima evolucije.