1. Disruptivna boja:Mnogi moljci imaju razarajuće obrasce obojenja na krilima i tijelu. To se odnosi na raspored kontrastnih boja i oznaka koje narušavaju cjelokupni obris moljaca, što otežava grabežljivcima da ga prepoznaju kao potencijalni plijen.
2. Pozadina podudaranja:Neki su moljci razvili kamuflažu koja odgovara njihovom okruženju. Na primjer, neki moljci imaju smeđe ili sive boje koje se stapaju s kore od drveta, dok drugi mogu imati zelenu obojenost koja im pomaže da se uklope s lišćem.
3. Mimikrija:Određene vrste moljaca razvijale su mimikriju kao oblik kamuflaže. Oni oponašaju druge vrste, poput osa ili pčela, koje imaju otrovne ubode ili ih grabežljivci smatraju opasnim. Oponašajući ove vrste, moljci odvraćaju potencijalne grabežljivce od napada na njih.
4. CRYPSIS:Neki moli koriste CRYPSIS kao maskirnu tehniku. Oni su razvili oblike tijela, boje i teksture koji nalikuju lišćem, grančicama ili drugim prirodnim predmetima, što otežava grabežljivcima da ih razlikuju od okolnog okruženja.
5. Promjenjiva kamuflaža:Neke vrste moljaca imaju mogućnost mijenjati svoju kamuflažu s vremenom. To može uključivati sezonske promjene u obojenju ili razvoj različitih kamuflažnih obrazaca tijekom različitih faza njihovog životnog ciklusa, pružajući im prednost u različitim okruženjima.
6. Kamuflaža u ponašanju:Osim fizičke kamuflaže, moljci se mogu uključiti i u kamuflažu u ponašanju. Oni se mogu odmarati s krilima raširenim na površini, nalik na mrtvi list ili druge organske krhotine. To mir i miješanje s okolinom dodatno pomaže u njihovoj zaštiti.
Korištenjem različitih vrsta kamuflaže, moljaci povećavaju svoje šanse za preživljavanje smanjujući rizik od predatora. Kamuflaža im omogućuje da se stapaju sa svojim okolišem, odvraćaju grabežljivce mimikrijom, ili se prerušavaju u nejestivi ili opasni organizmi, u konačnici doprinoseći njihovom uspjehu i preživljavanju u divljini.