Peratonošci, raznolika skupina morskih sisavaca, pokazuju mnoge upečatljive fizičke karakteristike koje ih izdvajaju od ostalih životinja. Imaju elegantna i aerodinamična tijela prilagođena učinkovitom kretanju kroz vodu, sa slojem izolacijske masti ili sala ispod kože. Tijela su im obično prekrivena kratkim i gustim krznom, koje pruža izolaciju i vodootpornost.
Peratonošci imaju karakteristične crte lica, uključujući velike i izražajne oči koje pomažu pri gledanju pod vodom i iz zraka. Nosnice im se mogu zatvoriti kako bi spriječile ulazak vode tijekom ronjenja. Mnoge vrste imaju istaknute vibrise ili brkove oko svojih njuški, koje igraju ključnu ulogu u poboljšanju njihova osjeta dodira i prostorne svijesti u slabo osvijetljenim ili mutnim vodama.
Prednji udovi peraja modificirani su u peraje koje igraju ključnu ulogu u plivanju, ronjenju i manevriranju u vodi. Snažni mišići i fleksibilni zglobovi u njihovim perajama omogućuju im da se brzo kreću kroz vodu. Njihovi stražnji udovi, s druge strane, služe različitim namjenama ovisno o vrsti. Kod tuljana i morskih lavova stražnji udovi modificirani su u peraje koje pomažu u plivanju i ronjenju, dok kod morževa stražnji udovi imaju veću pokretljivost zglobova, što im omogućuje hodanje kopnom.
Veličina perajara može se jako razlikovati među različitim vrstama. Neki od najvećih perajnika uključuju vrste poput južnog morskog slona (Mirounga leonina), koji teži do 3500 kilograma, i morža (Odobenus rosmarus), poznatog po svojim masivnim kljovama koje dosežu i do 1500 kilograma. S druge strane, galapaška medvjedica (Arctocephalus galapagoensis) jedan je od najmanjih perajara, težak oko 25 kilograma.
Fizičke prilagodbe pertajnika izravno su povezane s njihovim načinom života u vodi, što im omogućuje da napreduju u različitim morskim okruženjima. Ova izvanredna stvorenja nastavljaju osvajati istraživače i ljubitelje prirode svojim jedinstvenim i fascinantnim značajkama.