Kakti su se razvili u skladištenje vode u svojim specijaliziranim tkivima, nazvanim parenhim, što im omogućava da prežive dugačka razdoblja bez kiše. Debele, sočne stabljike i lišće kaktusa djeluju kao rezervoari, omogućujući im fotosintezu i proizvodnju hrane čak i tijekom suše.
Smanjena površina lista:
Kako bi se smanjila gubitak vode transpiracijom (proces isparavanja vode iz lišća), kaktusi su smanjili površinu lista. Umjesto toga, imaju bodlje, koje im pomažu u zaštiti od grabežljivaca i dodatno smanjuju gubitak vode.
debele, voštane kutikule:
Vanjska površina kaktusa često je prekrivena gustom kutikulom, voštanim slojem koji pomaže u sprječavanju isparavanja vode. Ovaj voštani premaz dodatno pomaže u zadržavanju vode.
Plitki korijenski sustavi:
Kakti imaju plitke i rasprostranjene korijenske sustave koji im omogućuju brzo uhvatiti vodu nakon sporadičnih kišnih događaja. Ovi korijeni su prilagođeni da učinkovito apsorbiraju vlagu iz tla, čak i tijekom kratkotrajnih pljuskova.
Sporo metabolizam i stopa rasta:
Kakti uglavnom imaju spor metabolizam i stopu rasta, što zahtijeva manje vode i energije da se održavaju u usporedbi s drugim biljkama. Ova adaptacija pomaže im da izdržavaju teška okruženja u kojima su resursi oskudni.
Zaštita od ekstremnih temperatura:
Kakti mogu izdržati ekstremne temperature, od goruće topline do uvjetima smrzavanja, zahvaljujući njihovim jedinstvenim fiziološkim adaptacijama.
Malo štetočina i bolesti:
Kakti imaju malo prirodnih štetočina i bolesti zbog njihovih neugodnih tkiva, gustih kutikula i nedostatka ranjivog lišća, koji doprinose njihovoj dugovječnosti.