Evo zašto:
* Veterinari su neovisni profesionalci: Imaju svoje licence i mogu samostalno vježbati.
* Oni mogu posjedovati vlastitu praksu: Mnogi veterinari otvaraju vlastite klinike ili se pridruže postojećim praksama kao partneri.
* Oni mogu raditi za vladine agencije: Neki veterinari rade za organizacije poput USDA ili vojske, gdje mogu imati nadzornike, ali nisu izravno "pod".
Međutim, većina veterinara djeluje u nekom strukturiranom okruženju, bilo da se radi o klinici, bolnici ili istraživačkoj ustanovi. To je zato što:
* Podnožje osoblja je neophodno: Veterinarima je potrebna pomoć tehničara, recepcionara i drugog osoblja kako bi učinkovito vodili praksu.
* Suradnja je važna: Veterinari često surađuju sa stručnjacima iz područja poput kirurgije, interne medicine ili stomatologije.
* Kontinuirano obrazovanje je od vitalnog značaja: Veterinari moraju biti u tijeku s novim tehnikama i tretmanima, što često uključuje rad s kolegama ili prisustvovanje konferencijama.
U konačnici, iako nemate * raditi pod nekim, većina veterinara smatra da je korisno raditi u suradničkom okruženju za profesionalni i osobni rast.