1. Očuvanje i upravljanje staništima: Mnoge organizacije i vlade rade na očuvanju i obnovi prirodnih staništa tukana, poput prašuma i drugih tropskih ekosustava. To uključuje stvaranje zaštićenih područja, kontrolu krčenja šuma i provedbu praksi održivog korištenja zemljišta.
2. Pošumljavanje i pošumljavanje: Sadnja drveća i obnova degradiranih područja može pomoći u povećanju dostupnosti hrane i mjesta za gniježđenje tukana. Napori pošumljavanja imaju za cilj obnoviti prirodna staništa tukana i osigurati koridore za kretanje između rascjepkanih šuma.
3. Programi uzgoja i reintrodukcije u zatočeništvu: Neke organizacije za zaštitu prirode i zoološki vrtovi sudjeluju u programima uzgoja ugroženih vrsta tukana u zatočeništvu. Ovi programi imaju za cilj održati genetsku raznolikost i proizvesti potomke za potencijalno ponovno uvođenje u njihova prirodna staništa kada su uvjeti pogodni.
4. Istraživanje i praćenje: Znanstvenici, zaštitari i istraživači provode studije kako bi bolje razumjeli populacije tukana, njihovo ponašanje i prijetnje s kojima se suočavaju. Programi praćenja pomažu u praćenju populacijskih trendova i procjeni učinkovitosti intervencija očuvanja.
5. Obrazovanje i podizanje svijesti: Podizanje svijesti javnosti o važnosti tukana i njihovih staništa je ključno. Obrazovne inicijative usmjerene su na lokalne zajednice, kreatore politike i širu javnost kako bi promicali napore za očuvanje i poticali održive prakse koje štite tukane i njihove ekosustave.
6. Ekoturizam i održive prakse: Promicanje odgovornog ekoturizma i održivih praksi može generirati prihod za lokalne zajednice dok se negativni utjecaji na staništa tukana svedu na minimum. Ovaj pristup potiče napore za očuvanje i pruža poticaje lokalnom stanovništvu da zaštiti svoje prirodne resurse.
7. Međunarodna suradnja: Napori za očuvanje tukana često uključuju suradnju između različitih zemalja, organizacija i skupina za očuvanje. Međunarodna suradnja ključna je za rješavanje prekograničnih pitanja i osiguravanje dugoročnog opstanka vrsta tukana.