1. Građa mišića: Životinje koje brzo trče obično imaju mišiće koji su bogati brzim mišićnim vlaknima. Ova se vlakna mogu brzo stezati i opuštati, omogućujući brze i snažne pokrete.
2. Struktura skeleta: Životinje građene za brzinu često imaju duge i vitke udove, koji omogućuju veću duljinu koraka i veću brzinu. Osim toga, mogu imati fleksibilne zglobove i tetive poput opruge koje pohranjuju i otpuštaju energiju tijekom trčanja, pružajući dodatni pogon.
3. Kardiovaskularni sustav: Životinje koje brzo trče posjeduju učinkovite kardiovaskularne sustave koji brzo dostavljaju kisik i hranjive tvari njihovim mišićima. Imaju velika srca, velika pluća i veliki broj crvenih krvnih stanica koje olakšavaju transport kisika.
4. Dišni sustav: Životinje prilagođene brzini imaju učinkovit dišni sustav koji omogućuje brzu izmjenu plinova. Imaju visoku stopu disanja i mogu imati specijalizirane strukture, kao što su zračne vrećice ili povećana pluća, kako bi povećali unos kisika.
5. Živčani sustav: Životinje koje brzo trče imaju dobro razvijen živčani sustav koji omogućuje brzu koordinaciju pokreta mišića. Imaju brze reflekse i mogu brzo obraditi senzorne informacije, što im omogućuje da brzo reagiraju i po potrebi prilagode svoje pokrete.
6. Aerodinamika: Neke životinje koje brzo trče, poput geparda, imaju elegantna, aerodinamična tijela koja smanjuju otpor i omogućuju im kretanje kroz zrak s manje otpora.
7. Energetski metabolizam: Životinje koje brzo trče imaju učinkovit energetski metabolizam koji im omogućuje brzo stvaranje i korištenje energije. Oni mogu imati visoke koncentracije energetski bogatih spojeva, kao što su ATP i glikogen, u svojim mišićima.
Važno je napomenuti da dok su ti čimbenici općenito povezani s brzim trčanjem, specifične prilagodbe mogu varirati ovisno o životinji i njezinoj posebnoj ekološkoj niši.