1. Povećana produktivnost: Programi uzgoja usredotočeni su na odabir životinja s poželjnim osobinama, poput visoke proizvodnje mlijeka, brže stope rasta ili povećanog prinosa mesa. To izravno povećava maržu profita poljoprivrednika.
2. Poboljšana otpornost na bolest: Uzgojem genetike otporne na bolest, poljoprivrednici mogu smanjiti rizik od izbijanja, minimizirati troškove liječenja i poboljšati cjelokupno zdravlje stada.
3. Poboljšana kvaliteta proizvoda: Uzgoj za određene osobine može poboljšati kvalitetu životinjskih proizvoda, poput sadržaja mliječne masti, nježnosti mesa ili veličine jaja, što ih čini tržišnijim.
4. Adaptacija u okruženje: Uzgoj može pomoći stoci prilagoditi se specifičnim uvjetima okoliša, poput ekstremnih temperatura ili izazovnih ispašanja.
5. Smanjeni troškovi dovoda: Uzgoj za učinkovite stope pretvorbe hrane može značajno smanjiti troškove hrane, što proizvodnju stoke čini ekonomičnijim.
6. Pojačane stope reprodukcije: Poboljšani programi uzgoja mogu dovesti do većih stopa plodnosti, povećanih veličina legla i kraćih intervala teljenja, povećavajući ukupnu produktivnost.
7. Genetska raznolikost: Pravilne prakse uzgoja pomažu u održavanju genetske raznolikosti unutar stada, sprječavajući inbreeding i održavanje otpornosti stada.
8. Poboljšana dobrobit životinja: Uzgoj za osobine koje pojačavaju zdravlje i dobrobit životinja, poput tolerancije na stres ili smanjene hromosti, doprinosi humanijem sustavu proizvodnje stoke.
9. Zahtjevi za sastankom na tržištu: Programi uzgoja mogu se prilagoditi evolucijskim zahtjevima na tržištu, osiguravajući poljoprivrednike da proizvedu stoku koja zadovoljava sklonosti potrošača za određene osobine, poput mršavog mesa ili organske prakse.
10. Dugoročna održivost: Kroz genetsko poboljšanje, uzgoj životinja igra ulogu u osiguravanju dugoročne održivosti proizvodnje stoke, omogućujući poljoprivrednicima da proizvode više s manje resursa.