Održivost okoliša:
* Zaštita zdravlja tla: Konvencionalne prakse mogu dovesti do degradacije tla erozijom, sabijanjem i gubitkom organske tvari. Održive prakse poput obrezivanja pokrivanja, uzgoja bez ikakvih obroka i rotacije usjeva pomažu u održavanju plodnosti i strukture tla.
* očuvanje vodenih resursa: Učinkovite tehnike navodnjavanja, usjevi otporne na sušu i prikupljanje kišnice minimiziraju vodeni otpad.
* Smanjenje emisije stakleničkih plinova: Životinjska poljoprivreda značajno doprinosi emisiji metana. Održivo upravljanje stokom, poput poboljšane učinkovitosti hrane i smanjenog životinjskog otpada, može smanjiti ove emisije.
* Zaštita biološke raznolikosti: Održive poljoprivredne prakse podržavaju biološku raznolikost stvaranjem staništa za korisne insekte i smanjenjem uporabe pesticida, što šteti korisnim vrstama.
* Minimiziranje zagađenja: Održiva poljoprivreda minimizira zagađenje vode i zraka od gnojiva i otjecanja pesticida, dok održive prakse stoke smanjuju utjecaj životinjskog otpada na okoliš.
Ekonomska održivost:
* Poboljšanje profitabilnosti farme: Održiva praksa može poboljšati produktivnost i smanjiti ulazne troškove, čineći farme profitabilnijim.
* Izgradnja otpornosti: Održivi sustavi otporniji su na klimatske promjene i druge stresove okoliša, osiguravajući dugoročnu održivost za farme.
* Pravednije trgovinske prakse: Održiva poljoprivreda promiče fer trgovinu i etičke prakse, osiguravajući bolji život za poljoprivrednike.
Socijalna održivost:
* Zaštita ljudskog zdravlja: Održiva praksi minimiziraju uporabu štetnih kemikalija, smanjujući ostatke pesticida u hrani i poboljšanje zdravlja ljudi.
* Osiguravanje sigurnosti hrane: Održiva poljoprivreda osigurava proizvodnju hrane za rastuću globalnu populaciju uz zaštitu prirodnih resursa.
* Poboljšanje ruralnih zajednica: Održiva praksa promiče razvoj zajednice, stvarajući radna mjesta i jačanje ruralnih ekonomija.
Ukratko, održive prakse u poljoprivredi i stočarstvu su ključne za:
* Održavanje zdravih ekosustava i zaštita biološke raznolikosti.
* Osiguravanje dugoročne ekonomske održivosti poljoprivrednika i ruralnih zajednica.
* Promicanje sigurnosti hrane i zaštitu zdravlja ljudi.
Stoga, usvajanje ovih praksi nije samo ekološki odgovorno, već i ekonomski i društveno korisno.