- Utjecaj na okoliš: Uzgoj stoke zahtijeva velike količine zemlje, što pridonosi krčenju šuma i gubitku staništa. Nepravilno upravljanje može uzrokovati eroziju tla, onečišćenje vode i smanjenu biološku raznolikost. Goveda također proizvode značajne količine metana, snažnog stakleničkog plina.
- Zdravstvene brige: Koncentrirano hranjenje životinja (CAFO) može dovesti do prekomjerne upotrebe antibiotika, što može pridonijeti porastu bakterija otpornih na antibiotike. Problemi gospodarenja stočnim otpadom također mogu utjecati na kvalitetu zraka i vodne resurse, predstavljajući rizike za ljudsko zdravlje.
- Potrošnja vode: Uzgoj goveda je aktivnost koja intenzivno troši vodu. Jedna krava može konzumirati nekoliko litara vode dnevno. U regijama s nedostatkom vode stočarstvo se može natjecati s drugim korisnicima vode, kao što su poljoprivreda i kućne potrebe.
- Natjecanje s divljim životinjama: Uzgoj stoke često se odvija u područjima koja su nekada bila prirodna staništa divljih životinja. Natjecanje za resurse ispaše može dovesti do sukoba između stoke i domaćih životinja, smanjujući biološku raznolikost.
- Ekonomski problemi: Uzgoj stoke može biti kapitalno intenzivan i zahtijeva značajna ulaganja u zemljište, opremu i infrastrukturu. Oscilacije cijena i tržišni uvjeti također mogu utjecati na profitabilnost stočarstva, čineći ga osjetljivim na ekonomsku nesigurnost.
- Dobrobit životinja: Uzgoj stoke velikih razmjera može dovesti do problema s dobrobiti životinja, kao što su prenapučenost, nedostatak odgovarajuće veterinarske skrbi i intenzivno zatočenje. Zabrinutost za prava životinja i nadzor javnosti mogu naštetiti ugledu industrije.
Kako bi se riješili ti nedostaci, prakse održivog stočarstva usmjerene su na smanjivanje utjecaja na okoliš, promicanje dobrobiti životinja i osiguravanje ekonomske održivosti uzgoja stoke. To uključuje rotacijsku ispašu, poboljšanje upravljanja otpadom, korištenje obnovljivih izvora energije, provedbu mjera očuvanja i davanje prioriteta praksi humanog rukovanja životinjama.