1. Klimatski gradijenti: Tijekom ledenog doba polovi postaju sve hladniji i negostoljubiviji, dok ekvatorijalna područja ostaju relativno toplija. Životinje se sele prema područjima s povoljnijom klimom kako bi pobjegle od surovih uvjeta polarnih područja.
2. Dostupnost hrane: Ekstremna hladnoća i glacijacija polarnih područja smanjuju dostupnost hrane, što otežava životinjama pronalaženje hrane. Krećući se prema ekvatoru, životinje mogu pristupiti obilnijim i raznolikijim izvorima hrane u toplijim klimatskim područjima.
3. Razmnožavanje i preživljavanje: Mnoge životinjske vrste imaju specifične temperaturne zahtjeve za reprodukciju i preživljavanje svojih potomaka. Toplija ekvatorijalna područja pružaju prikladnije okruženje za uspješan uzgoj i uzgoj mladih, čime se povećavaju njihovi izgledi za preživljavanje.
4. Prilagodbe: Neke su životinje razvile prilagodbe koje im omogućuju bolje podnošenje hladnih uvjeta polarnih područja. Te prilagodbe uključuju gušće krzno, slojeve masti i smanjenu veličinu tijela. Međutim, te prilagodbe možda neće biti dovoljne tijekom oštrih ledenih doba, zbog čega životinje traže gostoljubivije klime.
5. Dinamika stanovništva: Migracije prema ekvatoru mogu dovesti do pomaka populacije i promjena u distribuciji vrsta. Neke vrste mogu proširiti svoj areal na nova područja, dok druge mogu doživjeti pad populacije ili čak izumiranje zbog nepovoljnih uvjeta ili konkurencije drugih vrsta u novim sredinama.
Važno je napomenuti da specifični obrasci kretanja životinja tijekom ledenih doba mogu varirati ovisno o vrsti, njihovim ekološkim potrebama i težini ledenog doba. Neke životinje mogu pokazivati djelomične migracije, krećući se samo na kratke udaljenosti kako bi pronašle prikladnija staništa, dok druge mogu poduzeti migracije na velike udaljenosti kako bi dosegle udaljena ekvatorijalna područja.