* Natjecanje za resurse: Alohtone vrste mogu se natjecati s domaćim vrstama za hranu, vodu i stanište. To može dovesti do opadanja ili čak izumiranja autohtonih vrsta.
* Predatorstvo: Alohtoni grabežljivci mogu loviti domaće vrste, što dovodi do njihovog opadanja ili izumiranja.
* Bolest: Alohtone vrste mogu prenositi bolesti koje mogu zaraziti domaće vrste, što dovodi do njihovog opadanja ili izumiranja.
* Hibridizacija: Alohtone vrste mogu se križati s autohtonim vrstama, što dovodi do gubitka genetske raznolikosti i pojave novih, manje prilagođenih vrsta.
Neizravni učinci napora za iskorjenjivanje
* Uništavanje staništa: Napori iskorjenjivanja ponekad mogu dovesti do uništenja autohtonih staništa. To može naštetiti domaćim vrstama koje se oslanjaju na ova staništa za preživljavanje.
* Otrovanje: Napori za iskorjenjivanje često uključuju upotrebu pesticida i drugih kemikalija koje mogu naškoditi domaćim vrstama. Ove kemikalije mogu izravno otrovati domaće vrste ili mogu kontaminirati njihovu hranu i izvore vode.
* Prilov: Napori na iskorjenjivanju ponekad mogu dovesti do nenamjernog hvatanja i ubijanja neciljanih vrsta. To može naštetiti domaćim vrstama koje nisu namjeravani cilj napora iskorjenjivanja.
Zaključak
Alohtone vrste mogu imati značajan utjecaj na okoliš, izravno i neizravno. Ponekad mogu biti potrebni napori za iskorjenjivanje kako bi se kontroliralo širenje alohtonih vrsta, ali oni također mogu imati negativan utjecaj na autohtone vrste. Važno je odvagnuti potencijalne koristi i rizike napora za iskorjenjivanje prije poduzimanja radnji.