Promjene uzrokovane poljoprivredom i prekomjernom ispašom?

Poljoprivreda i prekomjerna ispaša mogu dovesti do značajnih promjena u okolišu. Neke od ključnih promjena uključuju:

1. Degradacija zemljišta :Krčenje šuma i druge prirodne vegetacije za poljoprivredu može dovesti do erozije tla, gubitka plodnosti tla i dezertifikacije. Pretjerana ispaša također može uzrokovati degradaciju travnjaka i pašnjaka, što rezultira smanjenim biljnim pokrovom, povećanom erozijom i gubitkom bioraznolikosti.

2. Gubitak bioraznolikosti :Poljoprivredna ekspanzija i prekomjerna ispaša mogu rezultirati gubitkom prirodnih staništa i pomicanjem ili izumiranjem domaćih vrsta. To može poremetiti ekosustave i smanjiti biološku raznolikost, utječući na cjelokupno zdravlje i funkcioniranje okoliša.

3. Zagađenje vode :Poljoprivredne aktivnosti, uključujući korištenje gnojiva i pesticida, mogu pridonijeti onečišćenju vode. Višak hranjivih tvari iz gnojiva može dovesti do eutrofikacije, uzrokujući štetno cvjetanje algi i ometajući vodene ekosustave. Pretjerana ispaša također može povećati otjecanje sedimenta i hranjivih tvari, što utječe na kvalitetu vode.

4. Zagađenje zraka :Neki poljoprivredni postupci, poput spaljivanja žetvenih ostataka, mogu pridonijeti onečišćenju zraka ispuštanjem štetnih plinova i čestica u atmosferu. Pretjerana ispaša može dovesti do oslobađanja metana, snažnog stakleničkog plina, iz probavnog sustava stoke.

5. Klimatske promjene :Poljoprivreda i prekomjerna ispaša mogu pridonijeti klimatskim promjenama ispuštanjem stakleničkih plinova kao što su ugljični dioksid (CO2) i metan (CH4). Krčenje šuma, izgaranje fosilnih goriva za poljoprivredne strojeve i stočarska proizvodnja značajni su izvori emisije stakleničkih plinova.

6. Gubitak tradicionalnih običaja :Poljoprivredna ekspanzija i prekomjerna ispaša mogu raseliti domorodačke narode i lokalne zajednice, što dovodi do gubitka tradicionalnog znanja i praksi povezanih s upravljanjem zemljom i resursima. To može dodatno pridonijeti degradaciji okoliša.

Rješavanje ovih promjena zahtijeva prakse održivog upravljanja zemljištem, kao što su konzervacijska poljoprivreda, prakse održive ispaše, pošumljavanje i zaštita prirodnih staništa. Također uključuje politike koje podržavaju male poljoprivrednike i autohtone zajednice, promiču odgovorno planiranje korištenja zemljišta i rješavaju temeljne uzroke krčenja šuma i prekomjerne ispaše.