Sigurnost u brojkama: Život u velikoj skupini može pružiti sigurnost i zaštitu od predatora. Kada grabežljivci naiđu na veliku skupinu životinja, mogu se odvratiti od napada jer je rizik da će ih grupa ozlijediti ili pregaziti veći. To se obično opaža kod vrsta kao što su gnuovi, zebre i bivoli, koji formiraju ogromna stada radi zaštite dok pasu na otvorenim područjima.
Kooperativna obrana: Velike skupine mogu omogućiti kooperativnu obranu od predatora ili drugih prijetnji. Članovi grupe mogu kolektivno otkriti potencijalne opasnosti, upozoriti druge i uključiti se u koordinirana obrambena ponašanja. Ova grupna suradnja povećava njihovu ukupnu obranu i šanse za preživljavanje. Na primjer, merkati imaju sustav čuvara u kojem jedna jedinka stražari i upozorava grupu na sve prijetnje koje se približavaju.
Poboljšano traženje hrane: Biti dio velike grupe također može pomoći u traženju hrane. Neke vrste imaju koristi od kolektivnog znanja i stručnosti grupe kada traže izvore hrane ili identificiraju potencijalne opasnosti u okolišu. Na primjer, slonovi se često oslanjaju na kolektivno pamćenje krda kako bi locirali izvore vode tijekom sušnih sezona ili kako bi se kretali nepreglednim krajolicima.
Povećane mogućnosti parenja: Veće grupe mogu ponuditi više mogućnosti parenja za pojedince. S većim brojem potencijalnih partnera, natjecanje unutar grupe može se smanjiti, a susreti parenja mogu biti uspješniji. To može pridonijeti ukupnom reproduktivnom uspjehu populacije.
Zajednički resursi: Život u grupi ponekad može olakšati pristup zajedničkim resursima. Zajednička mjesta za odmor, područja za gniježđenje i spremišta hrane mogu uspostaviti i koristiti članovi grupe, smanjujući potrošnju energije i rizike povezane s pojedinačnim osiguravanjem ovih resursa.
Društveno učenje: Velike grupe mogu podržati socijalno učenje i prijenos znanja i vještina sa starijih, iskusnih pojedinaca na mlađe. To omogućuje da se važna ponašanja i prilagodbe prenesu unutar skupine, promičući cjelokupni opstanak i uspjeh vrste.
Poboljšana komunikacija: Neke vrste koje žive u velikim skupinama mogu razviti složene sustave komunikacije za koordinaciju svojih akcija i održavanje društvenih veza. Ova poboljšana komunikacija poboljšava grupnu koheziju i suradnju u različitim aspektima njihovih života.
Međutim, važno je napomenuti da nemaju sve životinje koristi od života u velikim skupinama. Neke vrste mogu imati specifične prilagodbe ili strategije koje im omogućuju da prežive i napreduju kao usamljene jedinke ili u manjim skupinama. Optimalna veličina skupine za vrstu ovisi o različitim čimbenicima kao što su njihova ekološka niša, stil života, stanište i evolucijska povijest.