1. Probava :Životinje unose hranu koja sadrži energetski bogate molekule kao što su ugljikohidrati, bjelančevine i masti. Probavni sustav razgrađuje te složene molekule na jednostavnije komponente koje tijelo može apsorbirati i iskoristiti.
2. Stanično disanje :Stanično disanje skup je metaboličkih reakcija koje se odvijaju unutar mitohondrija stanica. Uključuje razgradnju glukoze, jednostavnog šećera dobivenog iz ugljikohidrata, za proizvodnju adenozin trifosfata (ATP), primarne energetske valute stanica.
a. Glikoliza :Ova početna faza staničnog disanja događa se u citoplazmi. Jedna molekula glukoze se razgrađuje u dvije molekule piruvata, oslobađajući malu količinu ATP-a i generirajući visokoenergetske prijenosnike elektrona, NADH (nikotinamid adenin dinukleotid) i FADH2 (flavin adenin dinukleotid).
b. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) :Molekule piruvata iz glikolize ulaze u mitohondrije i prolaze niz kemijskih reakcija poznatih kao Krebsov ciklus. Ovaj ciklički proces dalje razgrađuje molekule piruvata, oslobađajući ugljični dioksid i stvarajući dodatne ATP, NADH i FADH2.
c. Lanac transporta elektrona :Nositelji elektrona (NADH i FADH2) generirani u glikolizi i Krebsovom ciklusu prosljeđuju svoje elektrone u lanac prijenosa elektrona, niz proteinskih kompleksa smještenih u unutarnjoj mitohondrijskoj membrani. Kako se elektroni kreću kroz lanac, njihova se energija koristi za pumpanje vodikovih iona (H+) preko membrane, stvarajući gradijent.
d. Oksidativna fosforilacija :Vodikovi ioni pumpani kroz membranu tijekom transportnog lanca elektrona teku natrag kroz specifični proteinski kompleks koji se zove ATP sintaza. Ovo kretanje iona pokreće sintezu ATP-a iz ADP-a (adenozin difosfata) i anorganskog fosfata (Pi). Energija koju oslobađa gradijent vodikovih iona hvata se i koristi za stvaranje visokoenergetskih veza ATP-a.
3. Iskorištenje ATP-a :Molekule ATP-a stvorene staničnim disanjem zatim se iskorištavaju raznim staničnim procesima i aktivnostima koje zahtijevaju energiju. ATP osigurava potrebnu snagu za kontrakciju mišića, prijenos živčanih impulsa, sintezu bioloških molekula i mnoge druge stanične funkcije.
Važno je napomenuti da dok su ugljikohidrati primarni izvor energije za većinu životinja, neke vrste mogu imati specijalizirane prilagodbe za korištenje drugih izvora energije, kao što su masti ili proteini. Osim toga, postoje varijacije u metaboličkim putovima i učinkovitosti proizvodnje energije među različitim skupinama i vrstama životinja.