1. Temperatura: Bubamare su hladnokrvni kukci, pa je njihova tjelesna temperatura pod utjecajem vanjske sredine. Preferiraju tople temperature u rasponu od 59°F do 77°F (15°C do 25°C). Ispod 50°F (10°C) postaju neaktivni i mogu ući u hibernaciju kako bi sačuvali energiju. Previše topline također može izazvati stres ili čak ubiti bubamare.
2. Vlažnost: Odgovarajuća vlažnost zraka ključna je za bubamare kako bi spriječile gubitak vode i održale tjelesne tekućine. Uspjevaju u okruženjima s umjerenom do visokom vlagom, koja se obično kreće između 50% i 70%. Niska vlažnost može uzrokovati dehidraciju, osobito u vrućim i suhim klimama.
3. Stanište i sklonište: Bubamare traže sklonište kako bi se zaštitile od predatora i nepovoljnih vremenskih uvjeta. Preferiraju staništa s gustom vegetacijom, kao što su travnjaci, livade, šume i vrtovi, koji pružaju prikladna skrovišta. Blizina izvora hrane, kao što su lisne uši na biljkama, također je bitna za njihov opstanak.
4. Dostupnost hrane: Kao grabežljivci, bubamare se prvenstveno hrane lisnim ušima, škripavcima, grinjama i drugim sitnim kukcima. Adekvatna opskrba hranom ključna je za njihov opstanak, reprodukciju i cjelokupno zdravlje. Ako je njihov omiljeni plijen rijedak, bubamare se mogu preseliti u područja s obilnijim izvorima hrane.
5. Izloženost pesticidima :Pesticidi i insekticidi koji se obično koriste u poljoprivredi i vrtlarstvu mogu biti štetni za bubamare. Određene kemikalije, posebice pesticidi širokog spektra, mogu izravno ili neizravno naštetiti bubamarama uništavajući njihove izvore hrane.
6. Jačina svjetla: Bubamare privlače izvori svjetlosti, osobito tijekom razdoblja njihovog širenja i parenja. Međutim, prekomjerno svjetlo, poput umjetne rasvjete ili u jarko osvijetljenim urbanim sredinama, može dezorijentirati i iscrpiti njihovu energiju, čineći ih ranjivima na predatore.
7. Bolesti i paraziti: Bubamare, kao i drugi insekti, mogu biti pogođene bolestima i parazitima. Poznato je da gljivične infekcije, protozoe i parazitske muhe utječu na populacije bubamara. Zdrave bubamare imaju bolje šanse preživjeti takve izazove.
Razumijevanjem i upravljanjem tim čimbenicima okoliša možemo stvoriti povoljnija staništa i podržati opstanak bubamara, koje igraju ključnu ulogu kao prirodni predatori u kontroli populacije insekata i promicanju bioraznolikosti u ekosustavima.