1. Gladovanje i smrt:
* Nedostatak resursa: Ako se životinja ne može natjecati za hranu, vodu ili sklonište, može gladovati ili umrijeti od dehidracije. To je posebno istinito ako su mladi, ozlijeđeni ili imaju invaliditet.
* Predacija: Slabe životinje osjetljivije su na grabežljivce. Oni mogu biti sporiji, manje budni ili manje sposobni braniti se, čineći ih lakšim ciljevima.
2. Pomak:
* Teritorijalnost: Jače životinje mogu prisiliti slabije s svog teritorija, ostavljajući ih bez resursa i povećavajući svoje šanse za gladovanje ili predatorske.
* Natjecanje za prijatelje: Životinje koje se ne mogu natjecati za prijatelje ne mogu se reproducirati, što dovodi do gubitka njihovih gena iz genskog bazena.
3. Prilagodba i evolucija:
* Prirodna selekcija: Ako je životinja u stanju preživjeti iako je manje konkurentna, ona može imati genetsku prednost koja mu pomaže da se prilagodi drugačijoj niši unutar ekosustava. S vremenom bi to moglo dovesti do evolucije novih vrsta.
* Promjene u ponašanju: Neke životinje mogu razviti alternativne strategije za preživljavanje, poput čišćenja, postajanja noćnih ili razvoja specijaliziranih vještina.
4. Ljudska intervencija:
* Napori o očuvanju: Ljudi mogu intervenirati kako bi zaštitili ugrožene vrste, pružajući im hranu, vodu ili stanište. To može pomoći u sprječavanju izumiranja životinja koje se bore da se natječu u divljini.
* Uzgoj zarobljenika: Neke se životinje mogu uzgajati u zarobljeništvu kako bi povećale broj stanovništva i na kraju ih ponovno unijele u divljinu.
Važno je napomenuti da je konkurencija prirodni dio ekosustava i da igra vitalnu ulogu u održavanju ravnoteže. Iako može biti teško za životinje koje se bore da se natječu, to također pomaže osigurati da najprikladniji i najprikladniji pojedinci prežive i prenose svoje gene.