Povoljni uvjeti za fosilizaciju:
* Brzo ukop: Brzi prekrivanje sedimentom (poput blata, pijeska ili vulkanskog pepela) štiti ostatke od čistača i propadanja.
* Tvrdi dijelovi: Životinje s kostima, školjkama, zubima ili drugim tvrdim strukturama vjerojatnije je da će se fosilizirati od onih s samo mekim tkivima.
* Anaerobno okruženje: Niska razina kisika u sedimentu usporava raspadanje i povećava šanse za očuvanje.
* Stabilno geološko okruženje: Područja koja ne podliježu eroziji ili tektonskoj aktivnosti vjerojatnije će sačuvati fosile.
Vrste životinja koje ispunjavaju ove kriterije:
* Morski organizmi: Oceani pružaju idealne uvjete za brzu sahranu i nisku razinu kisika. Zbog toga nalazimo mnogo fosila morskih stvorenja poput trilobita, amonita i ribe.
* kopnene životinje koje su živjele u blizini vode: Te su životinje vjerojatnije da će brzo pokopati poplave ili klizišta. Primjeri uključuju dinosaure, sisavce i gmazove koji su živjeli u močvarnim područjima ili u blizini rijeka.
* Životinje s tvrdim školjkama ili kosturima: To uključuje stvorenja poput školjki, puževa, korala i kralježnjaka s kostima.
Manje je vjerojatnost da će biti sačuvana:
* Organizmi s mekog tijela: Meduze, crvi, insekti i druga stvorenja bez tvrdih dijelova rijetko su očuvane kao fosili.
* Životinje koje su živjele u teškim okruženjima: Pustinje, planine i druga područja s visokim stopama erozije imaju manje vjerojatnosti da će sačuvati fosile.
* Životinje koje su živjele u područjima s aktivnim tektonskim pločama: Ta su područja sklona zemljotresima i vulkanskim erupcijama koje mogu uništiti fosile.
Važno je napomenuti da čak i u idealnim uvjetima, samo sitni dio organizama ikada postaje fosili. Proces fosilizacije je rijedak i zahtijeva jedinstvenu kombinaciju faktora.