Međutim, na temelju promatranja i istraživanja, možemo reći da sisavci vjerojatno doživljavaju niz emocija i ponašanja kada izgube potomstvo, uključujući:
* Tuga: Ovo je možda najočitija i lako razumljiva emocija. Sisavci, poput ljudi, vrlo su društvena stvorenja s jakim majčinskim i očinskim instinktima. Izgubiti mlade može biti razorno i bolno iskustvo.
* Stres i tjeskoba: Gubitak potomstva može potaknuti značajan odgovor na stres kod sisavaca. To se može očitovati u fizičkim simptomima poput povišenog otkucaja srca i disanja, kao i promjena u ponašanju poput uznemirenosti, nemira i izbjegavanja socijalne interakcije.
* očaj i beznađa: U nekim slučajevima sisavci mogu osjetiti osjećaj očaja i beznađa nakon što su izgubili potomstvo. To može dovesti do neaktivnosti, nedostatka apetita, pa čak i samostalnog.
* Ponašanje i pozivanje: Mnogi će sisavci uključiti u ponašanja koja imaju za cilj pronaći svoje izgubljeno potomstvo. To može uključivati pozivanje, pretraživanje, pa čak i nošenje tijela mrtvog potomstva.
* Agresija i teritorijalnost: Neki sisavci mogu postati agresivniji i teritorijalni nakon što su izgubili potomstvo. To je vjerojatno zaštitni mehanizam usmjeren na sprečavanje daljnjih gubitaka.
Važno je napomenuti da:
* Intenzitet i trajanje ovih emocija i ponašanja mogu se uvelike razlikovati ovisno o vrsti, starosti potomstva, okolnosti gubitka i osobnosti pojedinog sisavaca.
* Trebali bismo biti oprezni u pripisujući ljudskim emocijama životinjama, jer uistinu ne možemo znati što proživljavaju.
Sve u svemu, iako ne možemo u potpunosti razumjeti emocionalna iskustva sisavaca, jasno je da gubitak potomstva može imati dubok utjecaj na njihovo dobrobit.