1. Lov na hranu: Mnogi lovci love životinje kao sredstvo za dobivanje hrane za sebe i svoje obitelji. Ova je praksa dio ljudske povijesti za opstanak, a i danas se prakticira u nekim regijama.
2. Sportski lov: Neki pojedinci love na uzbuđenje i izazov potrage, gledajući je kao na rekreacijsku aktivnost. To može uključivati veliki lov na igre, lov na trofej ili lov na određene vrste. Iako se često regulira, to još uvijek može rezultirati uzimanjem života životinja za sport.
3. Upravljanje štetočinama: Lovci mogu angažirati poljoprivrednici, rančeri ili vlade za kontrolu populacije životinja koje se smatraju štetočinama. Neke vrste mogu prouzrokovati oštećenje usjeva, stoke ili infrastrukture, što dovodi do provedbe lova kao sredstva za upravljanje njihovim stanovništvom.
4. Upravljanje stanovništvom: U nekim se slučajevima lov koristi kao alat za upravljanje populacijom životinja u svrhu očuvanja ili ravnoteže ekosustava. Kad broj određenih vrsta postane prevelik, može poremetiti prirodnu ravnotežu i dovesti do ekoloških problema. Regulirani lov može pomoći u održavanju održive razine stanovništva.
5. Tradicionalna i kulturna praksa: Lov je sastavni dio mnogih autohtonih i tradicionalnih kultura, gdje ima značajnu kulturnu, duhovnu i svečanu važnost. To se može prakticirati kao način povezivanja s prirodom, prenošenje znanja i održavanje kulturnih praksi.
Važno je napomenuti da se lovačke prakse uvelike razlikuju u regijama, kulturama i svrhama. Neki lov je visoko reguliran i usredotočen je na očuvanje i odgovorno upravljanje, dok drugi oblici mogu biti manje regulirani i imaju različite motivacije.