1. Biljojedi i mesožderi: Biljojedi poput jelena, antilope i zečeva instinktivno su oprezni grabežljivca poput lavova, tigrova ili vukova. Razvili su se kako bi prepoznali fizičke karakteristike, mirise ili ponašanje povezane s tim grabežljivcima i poduzimali izbjegavajuće akcije kada osjete opasnost.
2. Plijen i grabežljivci: Predatori također posjeduju sposobnost prepoznavanja potencijalnog plijena i razlikovanja od ne prijetećih vrsta. Na primjer, velike mačke poput leoparda i jaguara mogu identificirati specifične životinje plijena na temelju njihovih pokreta, zvukova ili pojavljivanja, omogućujući im da ciljaju prikladan plijen.
3. Ptice i insekti: Ptice često pokazuju ponašanje protiv predavatelja prepoznavanjem i izbjegavanjem grabežljivaca poput jastreba, sova ili vrana. Slično tome, insekti poput leptira ili bubamara mogu imati obojenje ili uzorke koji upozoravaju grabežljivce na njihovu toksičnost ili neugodnost, odvraćajući potencijalne prijetnje.
4. Vodene životinje: Vodene životinje poput riba, dupina i morskih kornjača razvijale su se kako bi prepoznale potencijalne prijetnje u svom morskom okruženju. Oni mogu reagirati formiranjem grupa, bježeći od sigurnosti ili prikazivanjem obrambenog ponašanja.
5. Naučeno izbjegavanje: Osim urođenih instinkta, životinje mogu naučiti izbjeći određene prijetnje kroz iskustvo. Na primjer, ako životinja naiđe na grabežljivca i preživi, može se sjetiti i izbjeći određenog grabežljivca ili sličnih prijetnji u budućnosti.
Vrijedno je napomenuti da, iako životinje posjeduju ove sposobnosti, njihovi odgovori mogu varirati ovisno o pojedincu, vrsti i specifičnom kontekstu situacije. Neke životinje mogu biti opreznije ili osjetljivije na prijetnje od drugih, a na njihovo ponašanje mogu utjecati čimbenici kao što su dob, iskustvo i okolišni uvjeti.