* Očuvanje staništa: Zaštita prirodnih staništa ugroženih životinja jedan je od najvažnijih načina sprječavanja njihovog izumiranja. To se može postići stvaranjem nacionalnih parkova i rezervata za divlje životinje te reguliranjem korištenja zemljišta kako bi se spriječilo uništavanje prirodnih staništa.
* Uzgoj u zatočeništvu: Programi uzgoja u zatočeništvu mogu se koristiti za održavanje populacije ugroženih životinja u zoološkim vrtovima i drugim kontroliranim okruženjima. To može pomoći da se osigura preživljavanje vrste, čak i ako je njezino prirodno stanište uništeno.
* Ponovni uvod: Programi reintrodukcije uključuju puštanje životinja uzgojenih u zatočeništvu natrag u njihova prirodna staništa. To može biti izazovan proces, jer životinje možda treba naučiti kako preživjeti u divljini. Međutim, to može biti uspješan način pomoći ugroženim vrstama da se oporave.
* Translokacija: Translokacija uključuje premještanje životinja s jednog područja na drugo, obično u zaštićenije stanište. To se može učiniti kako bi se smanjio rizik od izumiranja od prirodnih katastrofa ili drugih prijetnji.
* Genetski menadžment: Tehnike genetskog upravljanja mogu se koristiti za održavanje genetske raznolikosti ugroženih populacija. To može pomoći u sprječavanju da vrsta postane inbred, što je može učiniti ranjivijom na bolesti i druge prijetnje.
Ovo su samo neki od načina na koje znanstvenici mogu pomoći u sprječavanju izumiranja životinja. Zajedničkim radom možemo osigurati da buduće generacije mogu uživati u raznolikosti života na Zemlji.