Lov: Drveni bizoni su u 19. stoljeću lovili gotovo izumiranje zbog svog mesa i krzna. Iako su zaštićeni od početka 20. stoljeća, ilegalni lov i dalje predstavlja prijetnju njihovom stanovništvu.
Gubitak staništa: Gubitak i fragmentacija njihovog staništa zbog ljudskih aktivnosti, poput sječa, rudarstva i poljoprivrede, značajno su smanjili njihov raspon. To je dovelo do izolacije populacije bizona, povećane ranjivosti na bolest i smanjene genetske raznolikosti.
Bolest: Drvena bizona osjetljiva je na različite bolesti, uključujući brucelozu i tuberkulozu, koje se mogu prenijeti s domaće stoke. Kontakt s domaćom stokom također može rezultirati hibridizacijom i genetskom kontaminacijom.
Klimatske promjene: Promjena klime utječe na stanište drva bizona, mijenjajući vegetaciju i čini zime ozbiljnijim, što može dovesti do povećane smrtnosti i smanjene reprodukcije.
Ograničena genetska raznolikost: Mala veličina i izolacija stada drvenih bizona doveli su do ograničene genetske raznolikosti, što ih čini ranjivijim na bolesti i promjene okoliša.
Sukob čovjeka-divljeg života: Kako se populacija drvenih bizona širi i njihov se raspon preklapa s ljudskim aktivnostima, sukobi mogu nastati, što dovodi do oštećenja imovine i rizika za sigurnost ljudi. To može rezultirati odmazdnim ubojstvima bizona.
Zbog ovih čimbenika, Drvena bizona klasificirana je kao ugrožena vrsta od strane Međunarodne unije za očuvanje prirode (IUCN) i suočava se s izazovima u održavanju stabilne i održive populacije.