Sisavci proizvode veće potomke u usporedbi s mnogim drugim životinjama, poput insekata ili riba. Svaki potomak sisavaca (bilo da se radi o jednom mladunčetu ili leglu više njih) počinje svoj život s prednošću u pogledu veličine, fizičkog razvoja i zaštite zbog trudnoće. Ova veća veličina i početni razvoj zahtijevaju opsežne resurse od majke, poput hranjivih tvari tijekom trudnoće i energije tijekom dojenja/dojenja.
Proizvodnja većeg broja takvih potomaka zahtijevala bi znatno veću alokaciju resursa od majke, što možda nije održivo ili energetski izvedivo. Stoga, sisavci imaju tendenciju davati prioritet manjem, većem potomstvu kako bi osigurali dovoljno majčinih resursa za njihov opstanak i rast.
2. Produljena razdoblja trudnoće i dojenja:
Razdoblja trudnoće kod sisavaca općenito su duža u usporedbi s drugim životinjama. Potomstvo u razvoju raste i sazrijeva unutar majčina tijela, a taj proces može trajati tjednima ili mjesecima. Osim toga, sisavci doje svoje potomstvo jedno razdoblje nakon rođenja, što dodatno produljuje ulaganje resursa i brige.
Produljenje tih razdoblja za brojne potomke povećalo bi vrijeme i metaboličke troškove za majku, što bi moglo ugroziti njezinu dobrobit i naknadni reproduktivni potencijal.
3. Ograničena stopa reprodukcije i životni vijek:
U usporedbi s nekim drugim organizmima s kratkim generacijskim vremenima i visokom stopom reprodukcije (npr. kukci ili bakterije), sisavci imaju sporiju stopu reprodukcije. Njihov životni vijek također može biti relativno dug.
Stvaranje velikog broja potomaka u ograničenom životnom vijeku možda nije strateški korisno za sisavce. Umjesto toga, svoje reproduktivne resurse dodjeljuju manjem broju dobro razvijenih potomaka koji imaju veće šanse za preživljavanje i reproduktivni uspjeh. Ova strategija doprinosi ukupnoj stabilnosti i dugovječnosti populacije sisavaca.
4. Važnost roditeljske skrbi i socijalizacije:
Većina vrsta sisavaca pruža opsežnu roditeljsku skrb, uključujući njegu, njegovanje, zaštitu od predatora i podučavanje potrebnim vještinama preživljavanja. Odgoj više potomaka istovremeno može biti izazovan i zahtjevan za roditelje.
Ograničavanjem broja potomaka, sisavci mogu osigurati da svako od njih dobije odgovarajuću roditeljsku pozornost i resurse. Ta je briga presudna za razvoj, učenje i opstanak potomaka, što u konačnici dovodi do uspjeha vrste.
Ukratko, mali broj potomaka kod sisavaca posljedica je njihove veće veličine, opsežne roditeljske skrbi i ograničene reproduktivne stope. Ova reproduktivna strategija daje prioritet ulaganju u manje, dobro razvijeno potomstvo kako bi se maksimizirao njihov opstanak i reproduktivni uspjeh, osiguravajući dugoročnu stabilnost i prosperitet populacije sisavaca.