1. Stjecanje donorskih stanica :
- Uzima se stanica od krave koja se želi klonirati (krava donor). Ova stanica može potjecati iz različitih tkiva, poput kože ili uha, i sadrži genetski materijal neophodan za kloniranje.
2. Priprema krave primateljice :
- Odabere se odgovarajuća krava primateljica. Krava primateljica trebala bi biti dobrog reproduktivnog zdravlja i uspješna trudnoća.
3. Zbirka jajnih stanica :
- Jaje (jajna stanica) se uzima iz krave primateljice. To se obično radi kroz proces koji se zove prikupljanje jajne stanice, gdje se instrumenti vođeni ultrazvukom koriste za aspiraciju jajnih stanica iz jajnika krave.
4. Prijenos jezgre somatskih stanica (SCNT) :
- Jezgra stanice donora (koja sadrži genetski materijal) pažljivo se prenosi u enukleirano jaje, zamjenjujući njegovu izvornu jezgru. Time se stvara embrij s genetskim sastavom krave donora.
5. Kultura embrija :
- Dobiveni rekonstruirani embrij uzgaja se u laboratorijskom okruženju. To uključuje osiguravanje odgovarajućih hranjivih tvari i uvjeta za potporu razvoju embrija.
6. Prijenos embrija :
- Kada embrij dosegne odgovarajući stupanj razvoja (obično stadij blastociste), prenosi se u maternicu krave primateljice. Ovaj proces sličan je umjetnom osjemenjivanju i vremenski je usklađen s prirodnim reproduktivnim ciklusom krave.
7. Praćenje trudnoće i gestacije :
- Krava primateljica pomno se prati tijekom cijele trudnoće. Osiguravaju se redoviti pregledi i veterinarska skrb kako bi se osiguralo zdravlje i krave i fetusa u razvoju.
8. Rođenje klonirane krave :
- Ako graviditet protekne uspješno, klonirana krava je rođena. Klonirana krava bit će genetski identična kravi donoru.
Važno je napomenuti da je kloniranje embrija složena i specijalizirana tehnika koja zahtijeva stručnost i posebne laboratorijske objekte. Proces može biti zahtjevan, a stope uspješnog kloniranja mogu varirati. Osim toga, etička razmatranja i propisi vezani uz prakse kloniranja mogu se razlikovati u različitim regijama i zemljama.