Vokalizacije:
* Howls: Najprepoznatljiviji poziv kojota, koji se koristi za komunikaciju na daljinu, najavljivanje teritorija i članove skupa.
* Yips: Kratki, oštri kočići koji se koriste za komunikaciju iz blizine, upozorenje na opasnost i koordinaciju lova.
* Barks: Slično psećim lakama, koji se koriste za agresiju ili alarm.
* cvines: Mekani, moleći zvukovi koji se koriste tijekom sezone parenja ili kada prosjače za hranu.
* Growls: Duboki, guturni zvukovi koji se koriste za izražavanje agresije ili dominacije.
* Vrištavi: Visoki, prodorni zvukovi koji se koriste tijekom borbi ili ekstremne nevolje.
Nenasulna komunikacija:
* govor tijela: Kojoti koriste položaje tijela, pokrete repa i izraze lica kako bi priopćili svoje namjere. Podignuto rep i uspravne uši ukazuju na samopouzdanje, dok spušteni rep i zataknuta uši signala strah ili pokornost.
* Označavanje mirisa: Kojoti moriniraju i defeciraju na istaknutim mjestima kako bi označili njihov teritorij i komunicirali s drugim kojotima.
* ogrebotine i kopa: Kojoti se mogu ogrebati ili kopati u tlu kako bi ostavili tragove mirisa ili privući pažnju.
Društvena komunikacija:
* Struktura pakiranja: Kojoti žive u paketima s dominantnim uzgojnim parom. Komunikacija unutar pakiranja ključna je za održavanje društvenog poretka, koordinaciju lova i uzgoj štenaca.
* Obrana teritorija: Zaviji se koriste za najavljivanje teritorijalnih granica i upozoravaju druge kojote da ostanu podalje.
* Parenje: Kojoti koriste razne vokalizacije i oznake mirisa kako bi privukli prijatelje.
Razumijevanje komunikacije kojota može biti korisno za promatranje njihovog ponašanja i uvažavanje njihove složene društvene strukture.