Evo zašto:
* uši nisu primarni izvor hrane: Predatori obično ciljaju vitalne organe i dijelove tijela koji nude najviše prehrambene vrijednosti, poput mišića i unutarnjih organa. Uši su relativno male i sadrže malo mesa.
* Uši nemaju značajnu obranu: Uši nisu dobro definirane, što ih čini ranjivim na napade. Predator koji se oslanja na ugriz ušiju vjerojatno bi se suočio s malim otporom, što ne bi bila učinkovita taktika lova.
* uši nisu bitne za opstanak: Iako su uši važne za sluh, njihovo uklanjanje ne utječe izravno na sposobnost predatora da lovi ili preživi.
Međutim, postoje neke slučajeve u kojima grabežljivci mogu slučajno ugriz uši tijekom borbe ili borbe:
* Canids: Psi i vukovi mogu ugristi uši tijekom teritorijalnih borbi ili napada na druge životinje.
* felids: Mačke, posebno velike grabežljivce poput lavova i tigrova, mogle bi ugristi uši tijekom lova ili borbe.
* glodavci: Neki glodavci, poput štakora i miševa, mogli bi ugristi uši kao obrambeni mehanizam kad prijeti.
Važno je zapamtiti da ugriz uha nije uobičajena strategija lova, a vjerojatnije je da će se dogoditi u slučajevima agresije ili obrambenog ponašanja.