Primarni faktor koji je pridonio ugroženju crvenog vuka je gubitak i fragmentacija njegovih prirodnih staništa. Ljudske aktivnosti kao što su urbanizacija, poljoprivreda i sječa značajno su smanjile povijesni raspon Red Wolfa, koji je nekoć obuhvaćao jugoistočne Sjedinjene Države. Kako se njihova staništa sve više fragmentiraju, populacija crvenih vukova postaje izolirana, što dovodi do smanjene genetske raznolikosti i povećane osjetljivosti na različite prijetnje.
Lov i progon
Neselektivni lov i progon crvenih vukova značajno su doprinosili padu njihovog stanovništva. Crveni vukovi često su bili na meti lovaca i trapera koji su ih smatrali prijetnjom stokom i vrstama igara. Bountacije su ponuđene za ubojstvo Red Wolfa, dodatno potičući njihov progon.
Hibridizacija s kojotima
Interkriediranje između crvenih vukova i kojota još je jedan faktor koji je pridonio ugroženom statusu crvenog vuka. Kojoti su proširili svoj raspon u područja koja su prethodno zauzela crveni vukovi, a hibridizacija između dviju vrsta rezultirala je razrjeđivanjem genetskog integriteta crvenog vuka. Ova hibridizacija predstavlja prijetnju očuvanju i genetskoj karakterističnosti Crvenog vuka.
Bolest i paraziti
Crveni vukovi također su osjetljivi na razne bolesti i paraziti koji mogu pridonijeti padu njihovog stanovništva. Bolesti poput psećeg razdvajanja i pasnog parvovirusa mogu se brzo proširiti kroz populaciju crvenih vukova, uzrokujući značajnu smrtnost, posebno među mladim pojedincima. Uz to, paraziti poput buva, krpelja i crva mogu oslabiti crvene vukove i učiniti ih osjetljivijim na druge prijetnje.
Pad populacije i smanjena genetska raznolikost
Kao rezultat ovih kombiniranih čimbenika, populacija crvenog vuka doživjela je dramatičan pad, dosegnuvši izuzetno nizak broj do sredine 20. stoljeća. Ovaj pad rezultirao je smanjenom genetskom raznolikošću, što je dodatno ugrozilo otpornost i sposobnost prilagodbe promjenama okolišnih uvjeta.