1. Hibernacija i spavanje: Mnoge hladnokrvne životinje, poput gmazova i vodozemaca, hiberniraju se tijekom oštrih zimskih mjeseci kada temperature padaju i hrana postaje oskudna. Ulaze u stanje dubokog sna, usporavajući svoj metabolizam kako bi uštedjeli energiju. Neki insekti također ulaze u uspavano stanje zvano Diapauza, što im pomaže da prežive zimsku hladnoću.
2. Migracija: Određene hladnokrvne životinje, poput zmija, žaba i kornjača, migriraju u toplije regije kada se zima približi. Putuju u područja s povoljnijim temperaturama, gdje mogu pronaći hranu i izbjegavati uvjete zamrzavanja.
3. Burrowing: Neke hladnokrvne životinje, poput guštera, zmija i određenih insekata, udzemne su u podzemlju za utočište od ekstremnih temperatura. Buring pruža zaštitu od hladnih vjetrova, snijega i mraza, omogućujući im da prežive teške uvjete tundre.
4. Fiziološke adaptacije: Neke hladnokrvne životinje razvile su fiziološke prilagodbe kako bi se nosile s hladnim temperaturama. Na primjer, neke vrste imaju antifriz proteine u tjelesnim tekućinama koje ih sprečavaju da se smrzavaju. Drugi imaju mogućnost reguliranja svoje tjelesne temperature kroz adaptacije ponašanja, kao što je zaliha na suncu da bi se zagrijala.
5. Smanjena aktivnost i brzina metabolizma: Tijekom hladnog razdoblja, hladnokrvne životinje smanjuju svoju aktivnost i brzinu metabolizma kako bi uštedjele energiju. Oni mogu provesti više vremena na zaklonjenim mjestima, kao što su pod stijenama ili u burama, kako bi izbjegli izlaganje ekstremnoj hladnoći.
6. Kamuflaža: Neke hladnokrvne životinje, poput određenih insekata i gmazova, evoluirale su kamufliranu obojenost koja im pomaže da se stapaju u okruženje tundra. To pruža zaštitu od grabežljivca i omogućava im da bolje prežive izazove ekosustava Tundra.
Sve u svemu, hladnokrvne životinje u tundri prilagodile su se različitim strategijama, poput hibernacije, migracije, probijanja, fizioloških prilagodbi i smanjenih aktivnosti, kako bi izdržale hladne temperature i teške uvjete ovog frigidnog okruženja.