1. Sivi vuk:Sivi vukovi (Canis lupus) mogu prijeći značajne udaljenosti putujući unutar svojih teritorija. U prosjeku putuju oko 10 do 16 km (6 do 10 milja) dnevno dok love ili patroliraju svojim teritorijem. Međutim, ako je potrebno, primjerice kada jure za plijenom, bježe od prijetnji, traže hranu ili sele u nova područja, sivi vukovi mogu putovati mnogo dalje. U iznimnim slučajevima zabilježeno je da putuju i do 64 km (40 milja) u danu.
2. Arktički vuk:Arktički vukovi (Canis lupus arctos) nalaze se u arktičkim regijama Kanade, Aljaske, Grenlanda i sjeverne Rusije. Zbog golemih, otvorenih krajolika koje nastanjuju, arktički vukovi mogu putovati čak i veće udaljenosti od svojih sivih vukova. Mogu prijeći stotine kilometara tijekom ljetnih migracija, pokrivajući prosječno 16 do 30 km (10 do 18 milja) dnevno.
3. Crveni vuk:Crveni vukovi (Canis rufus) vrlo su ugroženi i povijesno se nalaze duž obalnih područja jugoistočnih Sjedinjenih Država. Iako njihov domet nije tako velik kao neke druge vrste vukova, oni ipak mogu prijeći do 9 do 13 km (6 do 8 milja) dnevno.
4. Etiopski vuk:Etiopski vuk (Canis simensis) je ugrožena vrsta vuka koja se nalazi samo u Etiopskom gorju. Živeći na neravnom terenu i manjim područjima, obično putuju 9 do 18 km (6 do 11 milja) dnevno.
5. Meksički vuk:Meksički vuk (Canis lupus baileyi) je kritično ugrožena podvrsta sivog vuka koja se nalazi u sjevernom Meksiku i jugozapadu Sjedinjenih Država. Njihova prosječna dnevna udaljenost putovanja je u rasponu od 10 do 16 km (6 do 10 milja).
Vrijedno je napomenuti da dometi putovanja mogu značajno varirati ovisno o ponašanju pojedinca i ekološkim uvjetima područja u kojem žive. Vukovi su skloniji biti nomadi u područjima s oskudnim izvorima hrane i mogu prijeći veće udaljenosti u usporedbi s onima koji žive u područjima bogatim resursima okruženja.