Evo nekoliko ključnih značajki respiratornog sustava šišmiša:
1. Visoka brzina disanja: Šišmiši imaju jednu od najviših respiratornih stopa među sisavcima. Neke vrste mogu odustati od 1.000 daha u minuti tijekom leta. Ova visoka brzina disanja omogućuje im brzo dobivanje kisika i uklanjanje ugljičnog dioksida iz svojih tijela.
2. Nazalne turbine: Mnogi šišmiši imaju specijalizirane strukture nazvane nazalne turbine u svojim nosnim prolazima. Ti su turbina zamršeni nabori ili svitke tkiva koji pomažu u kondenziranju vodene pare iz udisanog zraka. Obnovom ove vode, šišmiši mogu sačuvati dragocjene vodene resurse, posebno u sušnim okruženjima.
3. Učinkovita pluća: Pluća palica su vrlo učinkovita u izvlačenju kisika iz zraka. Imaju veliku površinu za izmjenu plina, postignutu kroz brojne tanko zidne vrećice zvane Alveoli. Ova zamršena struktura omogućava učinkovitu difuziju kisika u krvotok.
4. Torakalni dijafragma: Šišmiši imaju specijaliziranu torakalnu dijafragmu, koja je mišićna struktura koja razdvaja prsnu šupljinu od trbušne šupljine. Ova dijafragma igra ključnu ulogu u stvaranju potrebnih promjena tlaka za disanje.
5. Torakalno širenje: Tijekom udisanja, šišmiši proširuju svoju torakalnu šupljinu ugovarajući svoje interkostalne mišiće i snižavajući njihovu dijafragmu. Ovo širenje stvara negativan pritisak u plućima, privlačeći zrak prema unutra.
6. Istek: Izdisanje se događa kada se interkostalni mišići opuštaju, a dijafragma se ugovara, smanjujući volumen torakalne šupljine i izbacujući zrak iz pluća.
7. Vokalni nabori: Neki šišmiši imaju dobro razvijene vokalne nabore, koje koriste za eholokaciju i komunikaciju. Ovi vokalni nabori nalaze se u grkljanu i vibriraju tijekom izdisaja, stvarajući visoke zvukove karakteristične za šišmiše.
Općenito, šišmiši su evoluirali visoko specijalizirani respiratorni sustav koji im omogućuje učinkovito ispunjavanje zahtjeva svog aktivnog načina života, uključujući trajni let, eholokaciju i brz metabolizam energije.