Što oni imaju:
* Vokalizacije: Majmuni koriste širok raspon poziva, gunđanja, vriska i drugih zvukova za komunikaciju. Ovi pozivi mogu prenijeti informacije o izvorima hrane, opasnosti, socijalnom statusu i još mnogo toga.
* govor tijela: Držanje, izrazi lica i geste igraju ključnu ulogu u komunikaciji majmuna. Oni mogu signalizirati agresiju, predaju ili razigranost kroz ove znakove.
* Vizualni znakovi: Majmuni često koriste vizualne signale, poput treptaja kapka ili prikazivanja jarko obojenih zakrpa krzna, za komunikaciju jedni s drugima.
* Označavanje mirisa: Neke vrste majmuna koriste obilježavanje mirisa za uspostavljanje teritorija i komuniciranje s drugima u svojoj grupi.
Zašto se to ne smatra jezikom:
* Nedostatak gramatike: Majmunski komunikacijski sustavi nedostaju složena gramatika i sintaksa koja se nalazi na ljudskom jeziku. Ne kombiniraju zvukove na određene načine za stvaranje novih značenja.
* Ograničeni semantički raspon: Pozivi majmuna često su vezani za određene situacije ili emocije i nemaju apstraktne koncepte i složene ideje koje ljudski jezik prenosi.
* Nema dokaza o simboličkom prikazu: Iako majmuni mogu naučiti koristiti znakove za predstavljanje predmeta, nema dokaza da ove znakove koriste na zaista simboličan način za komuniciranje složenih misli.
Istraživanje u tijeku:
Istraživači kontinuirano uče više o komunikaciji majmuna, a u tijeku je rasprava u kojoj se mjeri može smatrati jezikom. Neki tvrde da određene vrste majmuna imaju sustave koji su bliži jeziku od drugih.
Ukratko: Majmuni imaju sofisticirane sustave komunikacije koji im omogućuju prenošenje informacija o njihovom okruženju, socijalnom statusu i emocijama. Iako su ovi sustavi impresivni, nedostaju im složenost i apstraktne sposobnosti ljudskog jezika.