Dokazi za zajedničko porijeklo:
* Fosilni dokazi: Bogati fosilni evidencija dokumentira evoluciju primata, uključujući otkriće prijelaznih vrsta poput * Australopithecus afarensis * (Lucy) koji pokazuje i majmunske i ljudske značajke. Ovi fosili pokazuju jasnu lozu koja vodi od ranih primata do modernih ljudi.
* DNA analiza: Usporedba DNK sekvenci između ljudi i drugih primata pokazuje nevjerojatno blizak genetski odnos. Naš DNK je oko 98,7% identičan čimpanzama, našim najbližim živim rođacima. Razlike u našoj DNK prvenstveno su u regulatornim genima, koji kontroliraju kako i kada se eksprimiraju drugi geni, što dovodi do dramatičnih fizičkih i bihevioralnih razlika između ljudi i majmuna.
* Anatomske sličnosti: Ljudi i majmuni dijele brojne anatomske značajke, poput prisutnosti pet prstiju i nožnih prstiju, fleksibilnog ramena i relativno velikog mozga u usporedbi s drugim sisavcima.
* Razvojne sličnosti: Embrionalni razvoj ljudi i majmuna nevjerojatno je sličan, što dodatno sugerira bliski evolucijski odnos.
Zašto primati i dalje postoje:
* Različite evolucijske staze: Nakon odstupanja od našeg zajedničkog pretka, i ljudska loza i roda majmuna nastavili su se razvijati neovisno. To je rezultiralo diverzifikacijom majmuna u različite vrste, a svaka je prilagođena specifičnim okruženjima i ekološkim nišama.
* Adaptivno zračenje: Primati su prošli adaptivno zračenje, što znači da su se razvili u širok raspon vrsta s različitim fizičkim karakteristikama i ponašanjem. Ova raznolikost omogućuje im da iskorištavaju razne resurse i staništa, pridonoseći njihovom stalnom preživljavanju.
* Ekološke niše: Različite vrste majmuna zauzimaju različite ekološke niše, smanjujući konkurenciju i promičući suživot. Na primjer, gorile su prvenstveno biljojeda koji se nalaze u šumovitim područjima, dok su čimpanze svejednici s raznolikim dijetom i rasponom.
* Selektivni tlak: Kao i sve vrste, majmuni su podložni prirodnoj selekciji, što pogoduje osobinama koje poboljšavaju njihov opstanak i reprodukciju. Ovaj stalni selekcijski pritisak pomaže u održavanju raznolikosti i prilagodljivosti vrsta majmuna.
Ukratko:
Dokazi neodoljivo podržavaju ideju da ljudi i majmuni dijele zajedničkog pretka. Stalno postojanje majmuna nastaje zbog njihove uspješne prilagodbe različitim ekološkim nišama, njihovih različitih evolucijskih putova i tekućeg procesa prirodne selekcije.