Međutim, sisavci imaju neke prednosti koji su pridonijeli njihovom evolucijskom uspjehu:
* Endothermy: Sisari su toplokrvani, što znači da mogu održavati konstantnu unutarnju tjelesnu temperaturu bez obzira na okoliš. To im omogućuje da žive u širem rasponu klime i budu aktivni noću ili po hladnom vremenu.
* Napredni živčani sustav: Sisavci imaju složene mozgove i živčane sustave, omogućujući im da učinkovitije uče, prilagođavaju i rješavaju probleme. To doprinosi njihovoj sposobnosti da napreduju u različitim okruženjima i iskorištavaju nove resurse.
* Živa rođenje i roditeljska skrb: Većina sisavaca rađaju mlade i pružaju opsežnu roditeljsku skrb, povećavajući šanse svog potomstva za opstanak.
* Kosa/krzno: To osigurava izolaciju, zaštitu sisavaca od hladnih temperatura i pomaže im da sačuvaju toplinu.
* Mračne žlijezde: Sisavci dojile mlade s mlijekom, pružajući esencijalne hranjive tvari i antitijela za rast i razvoj.
Međutim, ove prednosti nisu apsolutna jamstva za preživljavanje. Mnogi sisari suočavaju se s prijetnjama poput gubitka staništa, klimatskih promjena i predatora.
Evo nekih razloga zbog kojih je netočno reći da sisari imaju najveću šansu za preživljavanje:
* Brojevi: Insekti su najzastupljenija i raznovrsnija skupina životinja, s milijunima vrsta i pojedinaca. Njihovi čisti brojevi doprinose njihovim visokim šansama za preživljavanje.
* Prilagodljivost: Ptice su se prilagodile zauzimaju gotovo svaku ekološku nišu na zemlji, od arktičke tundre do tropa. Oni posjeduju visok stupanj prilagodljivosti i otpornosti.
* Evolucijska povijest: Mnoge vrste beskralježnjaka, gmazova i vodozemaca postoje već milijunima godina i pokazale su se nevjerojatno otpornim.
U konačnici, opstanak ovisi o sposobnosti organizma da se prilagodi svom okruženju, rezultira drugim vrstama i izbjegava prijetnje. Svaka skupina životinja ima svoj skup prednosti i nedostataka, a ne postoji niti jedna grupa koja može tražiti "najveću šansu za preživljavanje".