1. Anatomske sličnosti: Primati dijele niz karakterističnih anatomskih značajki koje ih izdvajaju od ostalih sisavaca. To uključuje:
* Ruke s pet prstiju i stopala s pet nogu: To omogućava hvatanje i spretnost, ključno za arborealni život.
* suprotni palac: To omogućava preciznu manipulaciju objektima.
* Velika relativna veličina mozga: Primati imaju veći mozak u usporedbi s njihovom tjelesnom veličinom od većine ostalih sisavaca, podržavajući njihovo složeno ponašanje.
* Oči okrenute prema naprijed: To pruža binokularnu viziju, presudno za percepciju dubine, neophodno za navigaciju na složena okruženja.
* Smanjeni miris: Primati se više oslanjaju na vizualna osjetila nego na miris, što dodatno podržava ideju da je njihov predak bio arboreal.
Ove zajedničke anatomske značajke sugeriraju zajedničkog pretka koji je posjedovao ove osobine, koje su potom prenesene na svoje potomke.
2. Molekularni dokazi: Genetske studije otkrile su upečatljive sličnosti u DNK nizovima svih primata. Ovaj molekularni dokaz podupire ideju zajedničkog pretka.
* Zajedničke sekvence DNK: Što je genetska sličnost bliža, noviji je zajednički predak. DNK analiza pokazuje da su primati bliže jedni drugima nego s bilo kojom drugom skupinom sisavaca.
* Filogenetska stabla: Uspoređujući genetske sekvence različitih primata, znanstvenici mogu konstruirati evolucijska stabla (filogenije) koja ilustriraju odnose između različitih vrsta i njihove zajedničke evolucijske povijesti.
3. Fosilni dokazi: Fosili pružaju izravan zapis o obrascima iz prošlog života i otkrili su niz oblika primata predaka.
* Srednji oblici: Otkriveni su fosili koji pokazuju mješavinu značajki koje se vide i kod primitivnih primati i kasnije, naprednijih oblika. Ovi prijelazni fosili pružaju snažne dokaze za evolucijsku vezu između različitih skupina primata.
* Fosili za upoznavanje: Fosili se mogu datirati pomoću tehnika poput radiometrijskog datiranja. Ove metode upoznavanja omogućuju znanstvenicima da uspostave vremensku traku evolucije primata, pokazujući kako su se s vremenom pojavile različite skupine.
Ove tri linije dokaza snažno podržavaju hipotezu da svi primati imaju zajedničkog pretka. Anatomske sličnosti, molekularni dokazi i zapis fosila upućuju na zajedničko podrijetlo i naknadnu diverzifikaciju ove raznolike skupine sisavaca.